Smrtni čas
1. Imam Ali: “Gospodar je odredio životne dobi pa je neke produžio, a neke skratio; neke je ubrzao, a neke odložio i njihove uzroke spojio sa smrću.”[1]
2. Imam Ali: “Nema istinitije pojave od smrtnog časa.”[2]
3. Imam Ali: “Kako je samo smrtni čas dobar lijek.”[3]
4. Imam Ali: “Svaki udah čovjeka je korak ka smrtnom času.”[4]
Smrtni čas je kao čvrsto utvrđenje
Kur'an: “Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom.”[5]
5. Imam Ali: “Dovoljan čuvar je smrtni čas.”[6]
6. Imam Ali: “Smrtni čas je čvrsta utvrda.”[7]
Svaka pojava ima vremensko određenje
7. Imam Ali: “Zaista, svaka pojava ima vrijeme i određenje (sudbinu).”[8]
8. Imam Ali: “Allah je odredio svakoj stvari mjeru, a svakoj mjeri vremensko određenje.”[9]
Svaki narod ima vremensko određenje (sudbinu)
Kur'an: “Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.”[10]
Kur'an: “A Mi nismo uništavali gradove, osim ako im nije došao čas određeni, a nijedan narod ne može ni ubrzati, ni usporiti konac svoj.”[11]
Promjenjivi i neizbježni čas sudbine
Kur'an: “On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.”[12]
9. Imam Sadik tumačeći spomenuti ajet kaže: “Promjenjiva sudbina (edžel gajru musemma) je uslovljena – Allah ubrzava od nje šta hoće i odlaže od nje šta hoće. Međutim, potvrđena i neizbježna sudbina (edžel musemma) je ona što biva spuštena onakva kakvom On hoće da bude u Noći kadra, do te iste noći iduće godine, a to je Božiji govor: ‘Kada dođe čas sudbinski, neće ga moći ni za jedan tren ni odložiti, ni ubrzati.’”[13]
Ono što mijenja promjenjivu sudbinu
10. Imam Ali: “Sadakom se produžuju životi.”[14]
11. Imam Sadik: “Ljudi više žive od svojih dobročinstava nego od svojih života, i više umiru zbog svojih grijeha nego što umiru zbog dostizanja časa određenja.”[15]
[1]Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 7/21.
[2]Gureru-l-hikem, 10648.
[4]Nehdžu-l-belaga, izreka 74.
[8]Nehdžu-l-belaga, govor 190.
[11]El-Hidžr, 4-5 (Pogledati: En-Nahl, 61; Ta-ha, 129; El-‘Ankebut 5; Eš-Šura, 14; El-Mu‘minun, 43).
[14]Gureru-l-hikem, 4239.