Mjera mudrosti – o zarobljeniku

Nije dozvoljeno predati se

1.Imam Ali: “Ko se preda bez teške rane, za njega ne treba dati otkupninu iz državne blagajne, ali ako želi – njegova porodica može isplatiti otkupninu.”[1]

2.Imam Sadik: “Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a., poslao Alija da obznani odricanje od nevjernika, zajedno sa njim poslao je i nekolicinu ljudi i rekao je: ‘Svaki koji se preda bez teške rane nije od nas.’”[2]

Dobročinstvo prema zarobljeniku

Kur'an: Hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju[3]

Kur'an: Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim: “Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam.” A Allah prašta i milostiv je[4]

3.Imam Ali: “Nahraniti zarobljenika i učiniti mu dobro je obavezno, pa čak i da ga sutra ubiješ.”[5]

4.Imam Ali svojoj dvojici sinova, neka je mir s njima, nakon što ga je udario mačem Ibn Muldžem: “Zatvorite ovog čovjeka! Dajte mu hrane i vode i lijepo se ophodite sa njim kao zarobljenikom!”[6]

5.Imam Sadik: “Nahraniti zarobljenika je obaveza onoga ko ga je zarobio, čak ako je određeno da bude sutradan pogubljen. Bilo da je nevjernik ili neko drugi, zarobljeniku treba dati hranu i vodu i lijepo se odnositi prema njemu.”[7]

6.Imam Sadik: “Ali hranio je zatvorenika o trošku državne blagajne.”[8]