Narav vjerovanja u Jednog Jedinog Boga (tevhid)

Kur'an:

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَ‌تَ اللَّـهِ الَّتِي فَطَرَ‌ النَّاسَ عَلَيْهَا لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّـهِ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَـكِنَّ أَكْثَرَ‌ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi to ne zna!”[1]

Hadis:

1. رسول الله (صلى الله عليه و آله): كُلُّ مَولود يُولَدُ عَلَى الفِطرَةِ حَتّى يُعرِبَ عَنهُ لِسانُهُ، فإِذا أعرَبَ عَنهُ لِسانُهُ إِمّا شاكِراً و إِمّا كَفوراً.

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:„Svako dijete se rodi u prvotnoj naravi sve dok se ne počne razumno izražavati. Pa kada se počne razumno izražavati, on je ili zahvalan, ili nezahvalan!“[2]

2. عنه (صلى الله عليه و آله)كُلُّ نَسَمَة تولَدُ عَلَى الفِطرَةِ حَتّى يُعرِبَ عَنها لِسانُها، فَأَبَواها يُهَوِّدانِها و يُنَصِّرانِها.

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Svaka osoba se rađa u prvotnoj naravi sve dok se o njoj ne izrazi jezik njezin. Potom je njezini roditelji učine jevrejem ili kršćaninom.“[3]

 

Objašnjenje prvotne naravi spoznaje Boga Višnjeg

Prvo počelo spoznaje Boga su prvotna narav i prirođena sklonost čovjeka. Kur'anski ajeti i hadisi koji upućuju na to razumijevanje se dijele na tri skupine, i to:

Prva skupina: Kur'anski ajeti i hadisi koji upućuju da je spoznaja Boga pohranjena u unutrašnjostima svih ljudi kao naravno osjećanje. Bit tih ajeta i hadisa sadržana je u časnom Vjerovjesnikovom hadisu: „Svako dijete rađa se u prvotnoj naravi…“

Druga skupina: Tekstovi koji upućuju da je Bog Višnji uzeo obećanje od svih ljudi da će Ga priznavati Gospodarem prije njihova rođenja, kao: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovorili: ‘Jesi, mi svjedočimo…’”

Treća skupina: Tekstovi koji upućuju da je čovjekova priroda takva da kada bude iskušavan nevoljama i tegobama, nestanu zapreke spoznaje iz njegove razboritosti. U tom stanju on ukupnošću svoga bića osjeća Bit Božiju i pruža ruku siromaštva Imućnome. Sadržaj tih kur'anskih ajeta obuhvaćen je u prosvijetljenom govoru Imama Askerija, mir s njim. On kaže:

„Bog: To je Onaj Kojem se u potrebama i tegobama moli svaki stvor kada se izgubi nada u sve što je ispod Njega i kada nestanu sva sredstva, osim Njega.“

 

Najjasniji dokazi prvotnog tevhida (vjerovanja u Jednog Jedinog Boga)

Treći dio tekstova na koje je ukazano jasno objašnjavaju opće dokaze prvotnog tevhida. Kur'an Časni ih često koristi u ukazivanju na Boga kao Istinu koju čovjek zna pojedinačno i svojim bićem osjeća potrebu za Njom. 


[1]Er-Rum, 30.

[2]Musnedu ibn Hanbel, sv. 5, str. 129, predaja 14811.

[3]Musnedu ibn Hanbel, sv. 5, str. 303, predaja 15589.