Neki propisi o liječenju i liječnicima (islamska medicina)

(islamska medicina)

Osjećaj odgovornosti

1. Imam Sadik: “Isa, a.s., je rekao: ‘Uistinu onaj ko napusti liječenje povrijeđenog neizbježno ima udjela sa onim ko je nanio ranu; jer onaj ko je nanio ranu imao je namjeru da uništi povrijeđenog, dok onaj ko izbjegava liječenje povrijeđenog ne želi njegovo izlječenje, a onaj ko ne želi izlječenje povrijeđenog – nužno želi njegovo uništenje.’”[1]

Bogobojaznost liječnika

2. Imam Ali: “Ko se bavi liječenjem, treba da bojati Boga, želiti dobro i biti revnosan.”[2]

Nastojanje da se prepozna bolest

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., obraćajući se Šemerdelu, koji je liječio ljude, rekao je: “Ne pristupaj liječenju nikoga dok ne saznaš koja je njegova bolest.”[3]

4. Imam Sedžad: “Kome se ne odredi bolest, njega lijek uništava.”[4]

Zabranjeno je bavljenje liječenjem onima koji ne znaju

5. Imam Ali: “Obaveza je Imama (predvodnika) da zatvori nemoralne učenjake i liječnike neznalice.”[5]

Odgovornost lijekara u slučaju nanošenja štete

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se bavi liječenjem, a prije toga kod njega nije viđeno znanje da liječi (nema odgovarajuću stručnost), on je odgovoran.”[6]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se bavi liječenjem, a nije poznat po liječenju i pritom usmrti čovjeka ili počini manje od toga, on je odgovoran.”[7]

8. Imam Bakir: “Imam Ali je proglasio odgovornim čovjeka koji je pri obrezivanju odsjekao dječaku vrh uda.”[8]

9. Imam Sadik: “Svaki radnik kojem platite da nešto popravi, a on umjesto toga pokvari, odgovoran je.”[9]

Lječnik nije odgovoran u slučaju da je stručan i da je uzeo potvrdu o oslobađanju od odgovornosti

10. Dahhâk ibn Muzâhem prenosi da je Imam Ali, obraćajući se ljudima, u jednom dijelu svoga govora je rekao: “O skupino liječnika, veterinara i nadriliječnika! Onaj od vas ko bude liječio čovjeka ili životinju, neka uzme potvrdu o oslobađanju od odgovornosti, jer ako bude liječio ne uzevši potvrdu o oslobađanju od odgovornosti i pritom uništi i povrijedi, on je odgovoran.”[10]

11. Imam Ali: “Ko se bavi liječenjem ljudi ili životinja neka uzme potvrdu od skrbnika (čovjeka ili životinje) o oslobađanju od odgovornosti, u suprotnom, sâm će biti odgovoran.”[11]

Imam Bakir: “Babica (ona koja pomaže pri porođaju) snosi odgovornost.”[12]

Dozvoljenost liječenja u slučaju poznavanja bolesti i pored toga što postoji mogućnost smrti

12. Ismail ibn el-Hasan, koji se bavio liječenjem reče Imamu Sadiku: “Ja sam Arap i imam znanja o liječenju. Moje liječenje je arapski metod liječenja i za svoj rad ne uzimam nadoknadu.”

Imam Sadik: “Nema zapreke.”

Rekoh: “Mi razrezujemo čireve i žlijezde nožem i vatrom ih spaljujemo!”

Imam Sadik: “Nema zapreke.”

Rekoh: “Mi ljudima dajemo da piju (أسمَحيقون)[13] i (غاريقون).[14]”

Imam Sadik: “Nema zapreke.”

Rekoh: “Možda čovjek i umre?”

Imam Sadik: “Čak i da umre.”[15]

13. Junus ibn Jakub prenosi da je pitao Imama Sadika: “Čovjek koristi lijek ili odstranjuje žlijezdu i moguće je da mu zbog toga bude bolje, ali i da umre od toga. (Kakav je propis?)”

Imam Sadik reče: “Neka odstranjuje i neka daje lijek da pije.”[16]

14. Junus ibn Jakub prenosi: “Pitao sam Imama Sadika o čovjeku koji koristi lijek i moguće je da ga taj lijek usmrti, a može mu donijeti zdravlje, s tim da većinom donosi zdravlje.”

Imam Sadik nato reče: “Allah je spustio bolest i spustio je i lijek. Allah nije stvorio bolest, a da nije za nju odredio i lijek. Zato neka pije taj lijek i pritom spomene ime Božije jezikom.”[17]

Odabir osobe istog spola kod pregleda i liječenja

15. “Zejd ibn Arqam i Ammâr ibn Jâsir prenose događaj jedne nevine djevojke koju je otac optužio za blud. Imam Ali je pitao tu djevojčicu: ‘O djevojčice, šta imaš reći u vezi s onim što tvoj otac kaže?’

Djevojčica: ‘Moj mewla, istinu je rekao kada kaže da sam nevina. Međutim, to što kaže da sam trudna, tako ti tvoga prava, moj mewla, ja nisam nikad počinila takvo šta.’

Nakon toga Imam Ali se pope na minber i reče: ‘… Dovedite babicu Kufe!’ Dođe žena po imenu Lubne. Ona je bila babica ženama u Kufi. Imam Ali joj reče: ‘Između tebe i naroda postavi zavjesu te pogledaj da li je ova djevojčica nevina ili trudna?’

Ona uradi ono što joj bi naređeno i reče: ‘Da, moj mewla, ona je i nevina i trudna…’

Imam Ali reče: ‘…O babice, Uzmi ovaj komad leda i sa ovom djevojčicom izađi izvan džamije. Posjedi je nad posudom i ovaj komad leda stavi naspram njenog spolnog organa, vidjet ćeš pijavicu težine koliko dvadeset i pet dirhema i dvije šestine dirhema…’ Babica nađe ono šta je Imam rekao.”[18]

U slučaju nužde dozvoljeno je da osoba suprotnog spola liječi drugu osobu

16. Imam Ali je u vezi sa ženom kojoj je dijete umiralo u stomaku i postojala je opasnost da i ona umre rekao: “Nema smetnje da muškarac svoju ruku uvuče u matericu, dijete iskomada, ako ne bude ženâ da to urade.”[19]

17. Pitali su Imama Sadika u slučaju da ženu zadesi neka bolest na tijelu da li je ispravno da je liječi muškarac, na šta je Imam rekao: “Ako bude prisiljena na to, nema smetnje.”[20]

Nedozvoljenost liječenja osobi suprotna spola u slučaju kada ne postoji nužda

18. Ali ibn Džafer kaže: “Pitao sam svoga brata (Imama Musaa Kazima) u vezi sa ženom koja ima ranu na butini, stomaku ili mišiću ruke, da li je ispravno da muškarac kod liječenja gleda u ranu?” Imam reče: “Nije.”[21]

Liječenje onim što je haram (vjerom zabranjeno)

Časni Kur'an kaže: “Zabranjena vam je strvina, i krv, i svinjsko meso, i sve što je zaklano u nečije drugo, a ne u ime Allahovo… A onaj ko bude primoran bez namjere da čini grijeha, Allah takvome prašta i samilostan je.” (El-Mâ'ide, 5:3)

“On vam zabranjuje samo strv, i krv, i meso svinjsko, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u ime Allahovo! A onome ko prisiljen bude, ali da ne pretjeruje i da ne prestupi granicu, Allah će zbilja oprostiti i samilostan biti!” (En-Nahl, 16:125)

19. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko god bude tražio lijek u zabranjenom, Gospodar neće dati izlječenje u tome.”[22]

20. Imam Sadik: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je zabranjivao liječenje nečistim lijekovima.”[23]

21. U Musnedu Ebi Ja‘li prenosi se od Ummu Seleme: “Jednom prilikom razboljela mi se jedna od kćerki. Ja sam za nju stavila da provrije vino u jednoj posudi. Allahov Poslanik uđe i upita: “Šta je ovo?” Rekoh: “Razboljela mi se kćerka pa sam za nju pripremila ovaj lijek.” Allahov Poslanik reče: “Allah, dž.š., nije dao za vas lijek u zabranjenom.”[24]

21. Sahih Muslim: “Tarik ibn Suvejd pitao je Allahova Poslanika, s.a.v.a., o vinu, a Allahov Poslanik mu je to zabranio ili je ukazao na odvratnost pravljenja toga. Tarik je rekao: ‘Ja ga pravim samo radi lijeka’, na šta Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘To nije lijek, već je bolest.’”[25]

22. Imam Sadik: “U onome što je haram (zabranjeno) nema lijeka.”[26]

23. Imam Sadik: “Uistinu, Allah, dž.š., nije dao izlječenje ni lijek u onome što je zabranio.”[27]