Novorođenče na lijevoj strani majke

Jedan od primjera naučne genijalnosti Džafera Sadika, mir s njim, bila je njegova preporuka majkama da liježu i uspavljuju dojenčad na svojoj lijevoj strani.

Ova se preporuka stoljećima doživljavala kao jedna suvišna i neumjesna preporuka. Razlog je bio taj što niko nije shvatao njenu korist, a neki su čak njenu primjenu smatrali opasnom. Mislili su da ako dojenče bude polegnuto sa majčine lijeve strane može se dogoditi da se majka tokom sna prevrne i uguši dijete svojim tijelom.

Pitali su Muhammeda ibn Idrisa Šāfeija koji je rođen u Gazzi stotinu i pedesete godine po Hidžri, tj. dvije godine poslije smrti Džafera Sadika, a preselio stotinu devedeset i devete godine po Hidžri u Kairu: “Da li majka treba svoje novorođeno dijete polijegati na svoju desnu ili lijevu stranu?”

On je odgovorio: “Nema razlike između lijeve i desne strane. Majka može poleći dijete na bilo koju svoju stranu, kako je njoj lakše.”

Ponekad su riječi Džafera Sadika smatrali oprečnim zdravom razumu, jer je u očima ljudi desna strana poštovanija od lijeve. Mislili su da majka treba polijegati dijete na desnu stranu kako bi se dijete okoristilo blagoslovima desne strane.

Niko ni na Istoku ni na Zapadu nije pridavao značaj ovoj Džaferovoj preporuci niti ju je smatrao važnom.

Čak ni u doba renesanse, kada su naučnici kritički razmatrali svaku naučnu temu, niko nije pridavao značaj riječima Džafera Sadika i niko nije nastojao da shvati da li te riječi sa naučnog gledišta imaju vrijednost i korist.

Prošlo je šesnaesto, sedamnaesto i osamnaesto stoljeće, stoljeća renesanse. Stiglo je devetnaesto stoljeće. U drugoj polovini tog stoljeća sagrađen je i počeo sa radom Univerzitet Cornell u Americi.

Ezra Cornell je utemeljitelj Univerziteta Cornell. Pošto je imao veoma teško djetinjstvo, uključujući i razdoblje kada je bio dojenče, odlučio je da na univerzitetu osnuje poseban institut koji bi se bavio istraživanjem pitanja vezanih za novorođenčad i dojenčad.

Ovaj institut osnovan je prve godine kada su počela predavanja na Univerzitetu Cornell, a u okviru medicinskog fakulteta. Trenutno više od jednog stoljeća bavi se istraživanjem pitanja novorođenčadi i dojenčadi.

Ne postoji ni jedno pitanje koje je u vezi sa djecom tog uzrasta, a da nije bilo predmet istraživanja ovog instituta. U svijetu ne postoji ni jedan naučni centar koji im je ravan u pogledu informacija vezanih za novorođenčad i dojenčad. Dotle da su i slike koje prikazuju novorođenu djecu i dojenčad bile predmet istraživanja ovog instituta.

U prvoj polovini dvadesetog stoljeća istraživači s ovog instituta su pregledali sve slike na temu novorođenčadi u muzejima svijeta. Od 466 slika koje su pregledali u poznatim muzejima svijeta uvidjeli su da na većini slika majka svoje dijete drži na lijevoj strani krila. Na 373 slike majke djecu drže na lijevoj strani krila, a na 23 slike na desnoj strani.

Prema tome, na 80 % slika koje se mogu vidjeti u poznatim muzejima majke svoju djecu drže na lijevoj stani krila.

U državi New York (Njujork) nekoliko porodilišta povezano je sa istraživačkim centrom za novorođenčad i dojenčad Univerziteta Cornell. Doktori koji rade u tim porodilištima rezultate svojih ispitivanja šalju u taj istraživački centar.

Na osnovu izvještaja ljekara koji su tokom ovog dugog razdoblja stizali u istraživački centar može se zaključiti da je u prvim danima nakon rođenja dijete mirnije i spokojnije kada spava sa majčine lijeve strane, nego kada je sa desne. Ukoliko ih uspavaju sa majčine desene strane budit će se iz sna u kratkim vremenskim razmacima i plakat će.

Istraživači ovog centra nisu ograničili svoja istraživanja samo na bijelu rasu Amerikanaca, već su nastojali da saznaju da li isto pravilo vrijedi i za crnu i žutu rasu.

Nakon dugog razdoblja istraživanja drugih rasa shvatili su da ovo pravilo vrijedi među svim narodima. Svugdje se pokazalo da je novorođenče, naročito u prvim danima poslije rođenja, mirnije ako spava sa majčine lijeve strane nego kada spava sa njene desne strane. Ova pojava nije posebnost samo bijele rase već obuhvata cio svijet.

Centar za istraživanje Cornell je neprekidno istraživao ovu temu. Satima su ljekari iz istraživačkog centra vršili preglede stomaka trudnih žena putem nevidljivih zraka kako bi vidjeli zametke u utrobama majki. Međutim, ovo im nije uvećavalo saznanja sve dok nije izumljena holografija.[1]

Nakon otkrića holografije doktori tog istraživačkog centra su nastojali pomoću toga da snime zametak u utrobi majke, dok su ga istovremeno nevidljivim zrakama osvijetlili. Tog trenutka su uvidjeli da valovi zvuka otkucaja srca koji se rasprostiru cijelim tijelom dopiru i do uha zametka.

Nakon ovoga, da bi došli do više informacija bilo je potrebno saznati da li zastajanje otkucaja majčinog srca izaziva reakciju kod ploda ili ne?

Budući da nisu mogli zaustaviti majčino srce, jer bi to dovelo do njene smrti, istraživanje su nastavili raditi na životinjama sisarima. Svaki put kada bi zaustavili rad srca životinje koja je u maternici imala plod uvidjeli bi da plod na neki način reagira.

Eksperiment koji se više puta ponovio na nekoliko vrsta sisara dokazao je da kada se zaustave otkucaji srca majke u plodu dolazi do reakcija, a s majčinom smrću umire i plod, zbog toga što se on hrani krvlju majke koja mu se šalje putem velike arterije aorte, tako da kada majčino srce prestane sa radom i plod umire.

Nakon brojnih ispitivanja u tom centru naučnici su saznali da se dijete u utrobi majke ne samo naučilo slušati otkucaje njenog srca, već i da su ti otkucaji povezani sa njegovim životom. Kada dođe do prestanka tih otkucaja, dijete u utrobi majke će umrijeti.

Navika koju je plod stekao prije poroda da sluša glas otkucaja srca toliko je jaka kod njega da će i nakon poroda osjećati uznemirenost ako ne bude čuo zvuk majčinog srca. Um tek rođenog djeteta vrlo dobro prepoznaje taj glas. Upravo zbog toga, kada se novorođenče nađe na majčinoj lijevoj strani, pošto čuje zvuk kucanja njenog srca, smiruje se. Međutim, uznemireno je kada leži sa desne strane pošto mu do ušiju ne dopire taj zvuk.

Da nije osnovan takav jedan centar za istraživanje novorođenčadi i dojenčadi na Univerzitetu Cornell i da na njemu nisu vršena stalna istraživanja, ne bi bilo jasno na čemu se temelje i koja je korist riječi Džafera Sadika koji je majkama preporučio da svoju dojenčad stavljaju i poliježu na svoju lijevu stranu.

Danas se uz svu dojenčad koja su povezana sa istraživačkim centrom Univerziteta Cornell u prostoriji u kojoj spavaju novorođena djeca nalazi aparat koji proizvodi zvuk kucanja majčinog srca. Na krevetu svakog novorođenčeta se nalazi jedna slušalica koja do njegovog uha dostavlja vještački glas kucanja majčinog srca. Srce odraslog čovjeka, bilo žene ili muškarca, obično ima sedamdeset i dva otkucaja.

Više puta su vršena ispitivanja nad djecom tog uzrasta koja su povezana sa istraživačkim centrom Univerziteta Cornell i uvidjelo se da kada broj vještačkih udaraca srca u minuti bude stotinu i deset ili stotinu i dvadeset začuje se plač sve djece koja se nalaze u prostoriji. Zato treba broj vještačkih otkucaja podesiti na sedamdeset i dva otkucaja u minuti, kako se novorođena djeca ne bi uznemirila i kako ne bi plakala.

Nad dojenčadi koja su povezana sa istraživačkim centrom više puta je ponavljano ovo ispitivanje. Jednu skupinu novorođene djece su stavili u sobu u kojoj se ne čuje zvuk vještačkih otkucaja majčinog srca, a drugu skupinu u sobu u kojoj se čuje. Svaki put kada su vršili ovo ispitivanje uvidjeli su da se tjelesna težina djece koja se nalaze u sobi u kojoj se čuje zvuk vještačkih otkucaja brže povećava od djece u drugoj sobi, iako su jeli sličnu hranu.

Ipak, u sobi u kojoj se čuo glas vještačkih otkucaja majčinog srca, djeca su sa više apetita uzimala hranu dok su djeca iz druge sobe imala manje apetita.

U istom centru su vršena ispitivanja nad novorođenom djecom u vezi sa glasnoćom vještačkih otkucaja majčinog srca. Uvidjeli su da ukoliko taj zvuk bude jači od prirodnog uznemirit će dijete i ono će početi plakati.

Jedan doktor iz tog centra, dok je bio na putovanjima po drugim kontinentima, pažljivo je posmatrao kako bi saznao kako majke u različitim zemljama kroz koje je prolazio drže svoju djecu u naručju.

Ovaj doktor koji se zove Philip S. Li i koji trenutno radi u istraživačkom centru Univerziteta Cornell kaže da većina majki na svim kontinentima svijeta kuda je on putovao drže svoju djecu na lijevoj strani.

Žene koje drže svoju djecu na desnoj strani većinom rade lijevom rukom. Posebno se to odnosi na žene koje nose pletene korpe sa namirnicama. One drže djecu na desnoj strani kako bi nesmetano mogle lijevom rukom držati korpu.

Doktor Li je u porodilištu koji se nalazi pri tom centru pitao porodilje koje nakon završene trudnoće napuštaju bolnicu držeći novorođenče na svojoj lijevoj strani:

“Da li vi znate zbog čega držite svoje novorođenče na lijevoj strani?”

Ni jedna žena do sada nije doktoru odgovorila da je to zbog srca koje se nalazi na lijevoj strani i da je slušanje glasa otkucaja srca korisno za novorođenče. Majke ni same ne znajući zbog čega daju prednost lijevoj strani i nose djecu na njoj.

Čak i žene crnkinje iz Afrike kada ne nose teret na leđima stavljaju djecu na lijevu stranu i tako ih poliježu na grudi. U svim plemenima afričkih crnaca žene znaju da dijete bolje doji kada ga stave na lijevu stranu grudi i ima više apetita kada doji lijevu nego desnu dojku.

Doktor Li je čuo od majki da dijete kada noću ogladni zapanjujućom brzinom u tami nalazi lijevu dojku, stavlja je u usta i doji.[2]

Sve one su se čudile kako dijete tako brzo uzima dojku u usta u potpunoj tami.

Doktor Li majkama objašnjava da su otkucaji srca u tmini noći djetetu vodič do majčinog mlijeka. Dijete koje čuje kucanje majčinog srca pravo i bez sumnje pronalazi dojku i uzima je u usta.


[1] Holograf je najjednostavnije rečeno slikanje veoma sitnih stvari i to trodimenzionalno slikanje. Danas se putem holografije ne slikaju samo veoma sitne stvari, već se slikaju i glasovi. Valovi glasa se vide na fotografiji u obliku krugova i sistematičnih elipsa.

[2] Khondanihā, br. 100, godina 33, “Magze motafakker džahān-e tašajjo” (Promišljajući um šiitskog svijeta), str. 455-461.