1. Imam Sadik, mir s njim – govoreći El-Mufaddalu ibn Omeru: “O Mufaddale! Razmisli o spolnim organima kod muškarca i žene i onome na šta oni nalikuju. Muškarcu je dat ud koji se širi i produžava tako da sjemena tekućina stigne do materice, budući da je potrebno da on izbaci svoju tekućinu u drugi organ. U ženi je stvorena posuda koja je udubljena kako bi primila obje tekućine i kako bi primila dijete, i koja se širi za njega i čuva ga dok ne očvrsne i razvije se. Zar nije to rukovođenje Mudroga i Sveznajućega?! Neka je Slavljen i Uzvišen i iznad onoga što Mu kao druga pripisuju…
Ko je stvorio otvore za mokraću i izmet koji ih zadržavaju, tako da ih kontrolišu i ne dozvole da neprestano teku pa da upropaste čovjeku njegov život? Koliko bi ovakvih stvari mogao nabrojati onaj koji broji?…
Kada bi spolni organ muškarca bio mehak kako bi prodro do udubine materice i u nju ispraznio sjemenu tekućinu? A da je uvijek čvrst kako bi se čovjek prevrtao u postelji i kako bi hodao među ljudima dok je nešto ispred njega istureno? Osim toga – uz ružan izgled – to bi također bilo neprestano potpirivanje strasti u svaka doba i kod muškaraca i kod žena.
Pa je Allah, neka je uzvišeno Njegovo ime, odredio da to većinom ne bude vidljivo u svako doba i da ne bude ljudima teret. Zapravo, učinio je da u muškom spolnom organu bude snaga za podizanje kada ima potrebu za tim, te je također odredio da u njemu uvijek bude potomstva i produžetka vrste.”
El-Biḥār, sv. 61, od str. 320. do str. 30. do str. 327, i sv. 3, str. 66, do str. 75, a obje ove predaje su zabilježene iz poznatoga hadisa po imenu Tewḥīdu-l-Mufaḍḍal.
