Scroll to top

O ustezanju od svijeta ovog, o svojstvima učenjaka i o budućnosti

Staza rječitosti: govor 102.

O ljudi! Gledajte na svijet ovaj kao oni koji se ustežu i okreću od njega. Tako mi Boga, on će doista uskoro izgnati stanovnike svoje i uzrokovati jad teški sretnom i sigurnome. Ono što prođe i ode s njega nikada se ne vraća, a ono što dolazi od njega nepoznato je da bi bilo očekivano. Radosti njegove izmiješane su s tugom, a postojanost ljudi na njemu završava u nemoći i slabosti. Zato nemojte nipošto da vas zavara mnoštvo onoga što vam se na njemu sviđa, jer ono što će vam od toga biti saputnikom neznatno je.

Neka Allah obaspe milošću čovjeka koji razmišlja pa pouku uzima, a kada pouku uzme, on prosvjetljenje doseže. Što god je prisutno na svijetu ovom uskoro neće postojati, dok sve što mora postojati u svijetu budućem već je u postojanju. Sve izbrojivo proći će, sve očekivano dolazi, a sve što dolazi sasvim je blizu.

Učen je onaj koji zna vrijednost svoju. Dosta je čovjeku neznanja ako ne zna vrijednost svoju. Zaista je Bogu najomraženiji čovjek onaj kojeg je Allah prepustio samom sebi: onaj koji je skrenuo s Puta pravog i hodi bez vodiča. Ako je pozvan uređivanju svijeta ovog, hitar je, ali, ako je pozvan da sadi za svijet budući, lijen je. Kao da mu je obaveza ono za što je hitar, a kao da mu nije obaveza ono za što je lijen.

Doći će vrijeme kada će se samo vjernik usnuli moći izbaviti, onaj koji se ne primjećuje kad je prisutan, a ne nedostaje kad je odsutan. Takvi su svjetiljke upute i znaci u putovanjima noćnim. Oni ne šire potvore, niti raznose tajne i klevetu. Oni su ti kojima će Allah otvoriti vrata milosti Svoje i odbiti od njih tegobe kazne Svoje.

O ljudi, doći će vam vrijeme kada će se islam izvrnuti kao što se izvrće lonac sa svim sadržajima svojim. O ljudi, Allah vas je zaštitio od onog što je On mogao otežati, ali On vas nije poštedio od stavljanja na kušnju. Allah, najuzvišeniji od govornika svih, kaže:

U tome, pazite, doista imate poruku;
jer Mi, doista, uvijek stavljamo na kušnju.

Preveli: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić

في التزهيد في الدنيا

أَيُّهَا الناسُ، انْظُرُوا إِلَى الدُّنْيَا نَظَرَ الزَّاهِدِينَ فِيهَا، الصَّادِفِينَ عَنْهَا؛ فَإِنَّهَا وَ اللَّهِ عَمَّا قَلِيلٍ تُزِيلُ الثَّاوِيَ السَّاكِنَ، وَ تَفْجَعُ الْمُتْرَفَ الآمِنَ؛ لاَ يَرْجِعُ مَا تَوَلَّى مِنْهَا فَأَدْبَرَ، وَ لاَ يُدْرَى مَا هُوَ آتٍ مِنْهَا فَيُنْتَظَرَ. سُرُورُهَا مَشُوبٌ بِالْحُزْنِ، وَ جَلَدُ الرِّجَالِ فِيهَا إِلَى الضَّعْفِ وَ الْوَهَنِ، فَلاَ يَغُرَّنَّكُمْ كَثْرَةُ مَا يُعْجِبُكُمْ فِيهَا لِقِلَّةِ مَا يَصْحَبُكُمْ مِنْهَا. رَحِمَ اللَّهُ امْرَأً تَفَكَّرَ فَاعْتَبَرَ، وَ اعْتَبَرَ فَأَبْصَرَ، فَكَأَنَّ مَا هُوَ كائِنٌ مِنَ الدُّنْيَا عَنْ قَلِيلٍ لَمْ يَكُنْ، وَ كَأَنَّمَا هُوَ كَائِنٌ مِنَ الآخِرَةِ عَمَّا قَلِيلٍ لَمْ يَزَلْ، وَ كُلُّ مَعْدُودٍ مُنْقَضٍ،وَ كُلُّ مُتَوَقَّعٍ آتٍ، وَ كُلُّ آتٍ قَرِيبٌ دَانٍ.

صفة العالم

و منها: الْعَالِمُ مَنْ عَرَفَ قَدْرَهُ، وَ كَفَى بِالْمَرْءِ جَهْلاً أَلاَّ يَعْرِفَ قَدْرَهُ؛ وَ إِنَّ مِنْ أَبْغَضِ الرِّجَالِ إِلَى اللَّهِ تَعَالَى لَعَبْداً وَكَلَهُ اللَّهُ، إِلَى نَفْسِهِ، جَائِراً عَنْ قَصْدِ السَّبِيلِ، سَائِراً بِغَيْرِ دَلِيلٍ؛ إِنْ دُعِيَ إِلَى حَرْثِ الدُّنْيَا عَمِلَ، وَ إِنْ دُعِيَ إِلَى حَرْثِ الآخِرَةِ كَسِلَ! كَأَنَّ مَا عَمِلَ لهُ وَاجِبٌ عَلَيْهِ؛ وَ كَأَنَّ مَا وَنَى فِيهِ سَاقِطٌ عَنْهُ.

آخرالزمان

و منها: وَ ذلِكَ زَمَانٌ لاَيَنْجُو فِيهِ إِلاَّ كُلُّ مُؤْمِنٍ نُوَمَةٍ، إنْ شَهِدَ لَمْ يُعْرَفْ، وَ إِنْ غَابَ لَمْ يُفْتَقَدْ، أُولئِكَ مَصَابِيحُ الْهُدَى، وَ أَعْلامُ السُّرَى، لَيْسوا بِالْمَسَاييح، وَ لاَ الْمَذَايِيعِ الْبُذُرِ، أُولئِكَ يَفْتَحُ اللَّهُ لَهُمْ أَبْوَابَ رَحْمَتِهِ، وَ يَكْشِفُ عَنْهُمْ ضَرَّاءَ نِقْمَتِهِ.

أَيُّهَا النَّاسُ، سَيَأْتِي عَلَيْكُمْ زَمَانٌ يُكْفَأُ فِيهِ الْإِسْلاَمُ، كَمَا يُكْفَأُ الْإِنَاءُ بِمَا فِيهِ. أَيُّهَا النَّاسُ، إِنَّ اللَّهَ قَدْ أَعَاذَكُمْ مِنْ أَنْ يَجُورَ عَلَيْكُمْ، وَ لَمْ يُعِذْكُمْ مِنْ أَنْ يَبْتَلِيَكُمْ، وَ قَدْ قَالَ جَلَّ مِنْ قَائِلٍ: إِنَّ فِي ذلِكَ لآياتٍ وَ إِنْ كُنَّا لَمُبْتَلِينَ.

Povezani članci