Obaveze bolesnika
1. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Jedna od riznica dobra je prikrivanje nedaća i bolesti i udjeljivanje milostinje.”[1]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., je rekao: ‘Kada se Moj rob razboli i svoju bolest obznani prije tri dana, uistinu, on se požalio na Mene.’”[2]
3. Imrân ibn Hasîn reče Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.: “O Allahov Poslaniče! Meni su dolazili ljudi od kojih nisam vidio ljepšeg lika i ugodnijeg mirisa, ali su nakon kratkog perioda prekinuli odnos sa mnom!”
Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da li si imao ranu i nju držao sakrivenu?”
On reče: “Da.”
Allahov Poslanik, s.a.v.a., upita: “Potom si je objelodanio?”
On reče: “Tako je bilo.”
Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da si to držao skrivenim meleci bi te posjećivali sve do smrti.”
Prenosilac predaje kaže: “Tu ranu je on zadobio u borbi na Allahovom putu.”[3]
4. Imam Ali: “Onaj ko tri dana od ljudi sakrije bolest koja ga je pogodila i jedino se Allahu požali, na Allahu je da ga izliječi od bolesti.”[4]
5. Imam Ali: “Skrivanje neimaštine i bolesti je od duhovnog viteštva (muruvvet).”[5]
6. Imam Ali: “U prošlosti sam imao brata u ime Boga. Bio je ugledan u očima mojim jer svijet ovaj bijaše nizak u očima njegovim… Ni na kakvu bol se nije žalio sve dok ne bi prošla…”[6]
7. Imam Bakir savjetujući svog sina Es-Sadika, mir s njima: “O sinak moj, ko sakrije od ljudi nesreću koja ga zadesi i jedino se Allahu požali po tom pitanju, na Allahu je obaveza da ga izbavi od te nesreće.”[7]
8. Ebu Umejr prenosi od jednog od ashaba Imama Sadika da je Imam rekao: “Ko tri dana bude bolestan i to sakrije i nikome to ne obznani, Allah će mu zamijeniti meso (koje je izgubio u bolesti) boljim mesom od njegova, krv boljom krvlju od njegove, kožu boljom kožom od njegove, kosu boljom od kose njegove.”
Pitao sam: “Neka sam žrtva tvoja! Kako će zamijeniti?”
Imam reče: “Zamijenit će krvlju, kožom i kosom sa kojim nije činio grijeh.”[8]
Saopštavanje bolesti liječniku
9. Imam Ali: “Ko sakrije svoju bolest od liječnika, izdao je svoje tijelo.”[9]
10. Imam Ali: “Ko sakrije od liječnika skrivenu bolest, svog liječnika je učinio nemoćnim da je izliječi.”[10]
11. Imam Ali: “Nema izliječenja onome ko skriva svoju bolest od liječnika.”[11]
Strpljivost
12. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Jadikovanje bolesnika se piše, pa ako bude strpljiv, to mu se piše kao dobra dijela, a ako bude nemiran, bit će zapisan kao uzrujan i neće imati nagradu.”[12]
13. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Sa svakim robom u njegovoj bolesti postave se dva meleka. Kada se on razboli ta dva meleka kažu: ‘Gospodaru! Taj i taj rob Tvoj se razbolio – a On to bolje zna. Gospodar će reći: ‘Posmatrajte ga šta će reći.’ Pa ako se strpi i uzdrži i u toj bolesti položi nadu u dobro od Boga, ta dva meleka će to odnijeti pred Allaha. Allah će reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da ukoliko otklonim bolest od njega, zamijenit ću mu krv boljom krvlju, meso boljim mesom, oprostit ću mu grijehe, a ako mu uzmem dušu, uvest ću ga u Džennet.
A ukoliko bude nestrpljiv i uzrujan Allah reče: ‘Ukoliko otklonim bolest od njega, zamijenit ću mu meso lošijim mesom, a krv lošijom krvlju i kaznit ću ga za njegove grijehe. A ukoliko ga kaznim za grijehe, uvest ću ga u Džehenneme.’[13]”[14]
14. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko bude bolestan dan i noć i ne požali se onima koji ga obilaze u bolesti, Allah će ga proživjeti na Sudnjem danu zajedno sa Ibrahimom prijateljem Milostivog da pređe preko Sirat-ćuprije poput bljeska svjetlosti.”[15]
15. Allahov Poslanik, s.a.v.a., kaže da je Allah, dž.š., rekao: “Ko bude bolestan tri dana i ne požali se nikome od onih koji ga obiđu, Ja ću mu zamijeniti njegovo meso boljim mesom, krvlju boljom od njegove krvi. Ako ga izliječim, izliječit ću ga da će ostati bez grijeha, a ako mu uzmem dušu, uzet ću je pod okrilje Svoje milosti.”[16]
16. Imam Ali: “Bolesnik je u Božijem zatvoru (zaštićen kod Njega) sve dok se ne požali kod onih koji ga obilaze, a grijesi će mu biti pobrisani.”[17]
17. Kada su pitali Imama Sadika da im definiše prigovaranje bolesnika rekao je: “Čovjek kaže: ‘Danas imam povišenu temperaturu, a noćas sam bio budan’, tačno je to što kaže i to nije prigovaranje. Prigovaranje je kada kaže: ‘Snašlo me je što nikoga nije snašlo. Zadesilo me je što nikoga nije zadesilo.’ Nije prigovaranje ako kaže: ‘Sinoć sam bio budan, a danas imam povišenu temperaturu’, ili slično tome.”[18]
Zahvalnost
18. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Kada se rob razboli Allah, dž.š., njemu pošalje dva meleka i kaže: ‘Gledajte šta će reći onima koji ga posjećuju!’ Tako, ako on kada mu dođu u posjetu, iskaže zahvalu Allahu, meleci tu zahvalu uzdižu ka Allahu, dž.š., koliko god da On bolje zna. Allah, dž.š., tada kaže: ‘Moj rob ima pravo kod Mene ako umre da ga uvedem u Džennet; ako mu podarim zdravlje, da mu zamijenim meso boljim mesom; a krv boljom krvi i da mu oprostim grijehe.’”[19]
19. El-‘Arazmi prenosi od svog oca od Imama Sadika: “Ko cijelu noć bude bolestan i tu bolest prihvati i iskaže zahvalu Allahu, to je za njega poput sedamdeset godina ibadeta.”
Moj otac je upitao Imama: “Šta znači prihvatanje bolesti?”, na šta Imam odgovori: “Da se strpi u bolesti i da ne obavijesti nikog o onome kroz šta je prošao tu noć. A kada osvane da iskaže zahvalu Allahu i na onome što je bilo.”[20]
Davanje milostinje (sadake)
20. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Bolest ničim većim i vrijednijim nije liječena kao što je milostinja.”[21]
21. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Liječite svoje bolesti milostinjom, jer ona uklanja od vas bolesti i nesreće.”[22]
22. Imam Ali: “Milostinja je lijek djelotvoran.”[23]
23. Imam Sadik: “Pohvalno je (mustehab) da bolesnik lično da sadaku siromahu (onome ko je traži) i da od njega traži da uči dovu za njega.”[24]
24. Tibbul-‘e'imme: “Čovjek se požalio Imamu Kazimu: ‘Imam broju čeljad koju hranim i svi su bolesni’, na što Imam reče: ‘Liječi ih milostinjom. Ništa nije brže u svom ispunjenju kao što je milostinja i ništa nije korisnije za bolest kao što je milostinja.’”[25]
Dova
25. Imam Ali: “Razbolio sam se i Allahov Poslanik, s.a.v.a., me je obišao i reče: ‘Reci: Gospodaru! Molim te za brzo ozdravljenje, strpljenje u Tvom iskušenju i da me uvedeš u Svoju milost!’ Ja sam sam proučio ovu dovu i ustadoh kao da sam odvezan od uzla.”[26]
26. Imam Ali prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Otišao je Allahov Poslanik, s.a.v.a., obići ensariju koji je bio bolestan i koji reče: ‘O Allahov Poslaniče, prouči dovu Allahu za mene!’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., prouči: ‘Išćem od Allaha Velikoga, Gospodara Velikog Prijestolja, išćem Allaha Velikoga!’
Bolesni ensarija tri puta prouči ovu dovu i ustade iz postelje kao da je odvezan od sveze.”[27]
28. Moljenje u slabosti ili obuzetosti bolom ili mukom Imama Sedžada:
“Bože, hvala Tebi za dobro zdravlje tijela moga, što mi dopušta da se krećem, i hvala Tebi, za slabost koju si uzrokovao u tijelu mome!
Jer ne znam, Bože moj, koje od ta dva stanja više zaslužuje zahvaljivanje Tebi i koje je od ta dva vremena vrednije za hvaljenje Tebe:
Vrijeme zdravlja, u kojem daješ da uživam u dopuštenim darovima opskrbe Tvoje, čime si mi dao radost da tražim put Tvom dobrom zadovoljstvu i darežljivosti, i čime si me ojačao za jela pokornosti, koja sam voljom Tvojom uspio upotpuniti; ili vrijeme slabosti, kojim me iskušavaš i daruješ mi blagodati: olakšavanje uvreda, koje opterećuju leđa moja, očišćenje od djela zlih, u koja sam uronjen, poticanje da posežem za oprostom, podsjećanje na brisanje pogrješaka starom blagodati; i uz sve to, ono što dva pisara pišu za me: krjeposna djela, koje ni jedno srce nije smislilo, ni jedan jezik izgovorio, i ni jedan ud poduzeo, već je to Tvoje darivanje nagrade meni i dobrobit Tvoje milosti meni.
Bože, blagoslovi Muhammeda i čeljad njegovu, učini da zavolim ono čime si zadovoljan u mene, učini mi lahkim ono što si mi spustio, očisti me od zaprljanja onog što sam poslao ispred sebe, izbriši zlo u onom što sam učinio prije, dopusti mi da pronađem slast zdravlja, učini da kušam hladovinu sigurnosti, i odredi za me izlaz oprostu Tvome iz slabosti, preinaku posrtaja moga u popustljivost Tvoju, izbavljenje iz nevolje moje okrepljenju Tvome, i sigurnost iz tegobe ove u olakšicu Tvoju!”[28]
Ti si po volji Svojoj darežljiv u blagodati, uvijek uzvišen u dobroti, Dobri, Davatelj, Imatelj veličine i darežljivosti silne!
30. Imam Sadik je u bolesti učio sljedeću dovu: “Moj Bože, Ti si prekorio ljude i rekao si: ‘Reci: Pa molite se vi onimakoje mimo Njega smatrate božanstvima, ali ona nisu u stanju otkloniti vam nevolju, niti podariti njenu mijenu’[29], pa stoga, o Onaj osim Kojeg niko drugi ne može otkloniti štetu od mene i promjenuti moje stanje, neka je blagoslov na Muhammeda i nejgovu porodicu, otkloni štetu od mene i moje stanje podaj onima koji pored Tebe zaziva drugoga, a nema boga osim Tebe!”[30]
[1]Ed-D‘avât, str. 167., hadis 462.; Emâli Šejh Mufid, str. 8., hadis 4.; Tuhaful-‘uqûl, str. 295.; Bihâr, sv. 81., str. 208., hadis 23.; Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 299., hadis 6643.
[2]El-Mu‘adžemul-ewset, sv. 1., str. 269., hadis 875.; Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 318., hadis 6738.
[3]Rab‘îul-abrâr, sv. 1., str. 369.; Šarh Nehdžul-belâge, sv. 1., str. 94.
[4]El-Hisâl, str. 630., hadis 10.; Tuhaful-‘uqûl, str. 120.; Bihâr, sv. 81., str. 203., hadis 5.
[5]Gurerul-hikam, hadis 1146.; ‘Ujûnul-hikam we el-mawâ'iz, str. 70., hadis 1786.
[6]Staza rječitosti, izreka 299., u prijevodu Rusmira Mahmutćehajića i Mehmedalija Handžića; El-Kâfi, sv. 2., str. 237., hadis 26.; Miškâtul-anvâr, str. 421., hadis 1417.; Bihâr, sv. 81., str. 211., hadis 28.
[7]Makâremul-ahlâk, sv. 2., str. 238., hadis 2574.; Džâmi‘ul-ahbâr, str. 311., hadis 860.; Bihâr, sv. 81., str. 211., haids 28.
[8]El-Kâfi, sv. 3., str. 116., hadis 6.; Ed-Da‘âwât, str. 167., hadis 466.; Bihâr, sv. 81., str. 208., hadis 23.
[9]Gurerul-hikam, hadis 8545., ‘Ujûnul-hikam we el-mawâ'iz, str. 450., hadis 8018.
[10]Gurerul-hikam, hadis 8612., ‘Ujûnul-hikam we el-mawâ'iz, str. 460., hadis 8354.
[11]Gurerul-hikam, hadis 10516., ‘Ujûnul-hikam we el-mawâ'iz, str. 532., hadis 9707.
[12]El-Dža‘aferijjât, str. 211.; Da‘âimul-islâm, s. 1., str. 217.;El-Firdus, sv. 5., str. 537.; hadis 9014.; Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 311., hadis 6706.
[13]Naravno, ovdje se misli na onu uznemirenost i nestrpljivost koje čovjeka odvodi u nevjerstvo i otpadništvo od vjere.
[14]Ez-Zuhdu li-ibn el-Mubârek, str. 30., hadis 120.
[15]Kitâb men la jehduruhu el-faqîh, sv. 4., str. 16., hadis 4968.; Emâli Saduk, str. 517., hadis 707.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 316., hadis 2655.; Bihâr, sv. 81., str. 177., hadis 17.
[16]El-Kâfi, sv. 3., str. 115., hadis 1.
[17]Da‘âimul-islâm, sv. 1., str. 217.; Bihâr, sv. 81., str. 211., hadis 29.
[18]El-Kâfi, sv. 3., str. 116., hadis 1.; Ma‘ânijul-ahbâr, str. 142., hadis 1.
[19]El-Muvatte, sv. 2., str. 940., hadis 5.; Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 310., hadis 6704.
[20]El-Kâfi, sv. 3., str. 116., hadis 5.; Sevâbul-‘amâl, str. 229., hadis 1.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 170., hadis 2441.; Bihâr, sv. 81., str. 205., hadis 11.
[21]El-Firdevs, sv. 4., str. 118., hadis 6368.; Kanzul-‘ummâl, sv. 10., str. 24., hadis 28184.
[22]El-Džâm‘iul-sagîr, sv. 1., str. 642., hadis 4166.; Kanzul-‘ummâl, sv. 10., str. 23., 28182.
[23]Nehdžul-belage, hikmet 7.; Ed-Da‘vât, str. 181., hadis 501.; Bihâr, sv. 62., str. 269., hadis 62.
[24]El-Kâfi, sv. 4., str. 4., hadis 9.; Men la jehduru el-faqîh, sv. 2., str. 66., hadis 1732.; Ed-Da‘vât, str. 227., hadis 634.; Bihâr, sv. 81., str. 265., hadis 30.
[25]Tibbul-‘e'imme, str. 123.; Bihâr, sv. 62., str. 269., hadis 62.
[26]Musned Zejd, str. 181.; El-Kâfi, sv. 2., str. 567., hadis 16.; Ed-Da‘vât, str. 192., hadis 531.; Bihâr, sv. 95., str. 19., hadis 19; Sahih Ibn Habbân, sv. 3., str. 202., hadis 922.; El-Mustadrak ‘alas-sahihejn, sv. 1., str. 704., hadis 1917.; Ed-Du‘âu lit-Taberâni, str. 428., hadis 1452.; Kanzul-‘ummâl, sv. 2., str. 190., hadis 3698.
[27] Musned Zejd, str. 181.
[28]Sahifa Sedžadija, dova 15., u prijevodu Rusmira Mahmutćehajića i Mehmedalija Hadžića.
[30] El-Kâfi, sv. 2., str. 564., hadis 1.; ‘Iddetud-dâ‘i, str. 256.; Ed-Da‘âvât, str. 190., hadis 527.; Bihâr, sv. 95., str. 18., hadis 18.