Autor: Hamza Halitović
Muhammed Ikbal (1877 – 1938) jedan je od najznačajnijih muslimanskih mislilaca, filozofa i pjesnika dvadesetog stoljeća. Napisao je veliki broj značajnih poetskih djela, među kojima se nalaze Esrar-i Hudi (Tajne sebstva) i Esrar-i Behudi (Tajne bez-sebstva), Džavidname (Knjiga o vječnosti), Zebur-i Adžem (Persijski psalmi) i mnoga druga. Većina njegovih poetskih djela ima filozofski sadržaj. Ikbal je još za života bio prevođen na strane jezike i na daleko poznat kao veliki intelektualac i pjesnik. Pokraj svoje poezije on je također napisao i nekoliko proznih djela iz oblasti islamske misli i filozofije, koja se veoma značajna. Jedno od njih je prevedeno i na naš jezik pod naslovom Obnova vjerske misli u Islamu. U poetskoj zaostavštini Muhammeda Ikbala između ostalog se mogu naći i spjevovi u slavu Božjeg Poslanika, njegove porodice i ostalih značajnih ličnosti iz historije islama. Jedan od njih je i spjev koji je ovdje preveden a koji je posvjećen Hazreti Fatimi. Ovaj spjev se nalazi u njegovom pjesničkom djelu Esrar-i Be-hudi i započinje riječima: Merjem az jek nesbat-e Isa aziz.
Spjev o Hazreti Fatimi
Merjem je uzvišena zato što je Isaa rodila
Pogledajte, Zehra je zbog tri srodstva uzvišena bila
Kćer je onog što bijaše Milost Svjetovima
I predvonik prošlim i budućim vremenima
Onoga što je u mrtvi svijet novi duh ulio
I zakon pravednosti nama donio
Žena je onog što je s hel eta¹ krunisan
Pomagača, Lava Božjeg, koji je odabran
On je bio kralj koji je u kolibi stanovao
Sablja i bojni prsluk je sve što je imao[1]
Njenom sinu posvećeni su ljudi pravi[2]
Jer on je predvodnik karavane ljubavi
On je bio svjetlost dva harema sveta
On je bio zaštitnik najboljeg ummeta
Prijesto i krunu on je odbacio lako[3]
Zato jer je mrzio ubijanje svako
A njen drugi sin je vođa pobožnjaka
On je snaga svakog pravednog ustanka
Simfonije čovječanstva Husejn divota je
Ljudima istine Husejn sloboda je
Karakter sinova se od majki dobija
Zbog njih s iskrenošću i čistoćom sija
Žetva s njive pokornosti Zehra je
Svim majkama savršeni primjer je
O siromašnima se toliko starala
Da je čak i svoj ogrtač jevreju prodala[4]
I svjetlu i vatri je ona naređivala
A svom se mužu pokoravala
Sa saburom i pokornošću je bila vaspitana
Stalno je radila a ne bi prestajala učenje Kur’ana
Pred Uzvišenošću Božjom ona je suze lila
Plakala je uvjek kada bi namaz obavila
Džibril je njene suze sa zemlje kupio
Kako bi sa njima Džennet orosio
Vezan sam onim što je šerijat donio
I s onim što je časni Poslanik izgovorio
Inače bih njeno turbe stalno tavvafio
I njenome grobu bih sedždu činio.
[1]Odnosi se 1–12. ajet 76. sure. Povod objave ovih ajeta je to što je Imam Ali jednog dana postio. Kada se trebao iftariti došao je prosjak i on mu je dao svu hranu koju je imao. Taj događaj je bio povod objave ovih ajeta.
[2]Ovaj i sljedeća dva stiha se odnose na hazreti Hasana.
[3]Hazreti Hasan je abdicirao sa položaja halife u korist Muavije, kako bi spriječio daljnje prolijavnje krvi i mržnju među muslimanima.
[4]Ovo je samo jedan od događaja iz njenog blagoslovljenog života. Hazreti Fatima je stalno pazila na siromahe, hranila ih i brinula se o njima, iako su ona i Imam Ali živeli krajnje oskudno, te su zbog toga morali naporno raditi. Njih su dvoje sami hranili ashabe sa sofe Poslanikove džamije kojih je u pojedinim periodima bilo preko stotinu, a također su se brinuli i o ostalim siromasima iz Medine.
