Govor o sudovima predstavlja uvodna pitanja koja su potrebna u poglavlju o dedukciji, kao što je i dio o pet univerzalija bio uvod za definiciju.
U prvom predavanju smo napomenuli da je predmet logike definicija i argument. Kasnije ćemo reći da veći dio argumenata jesu dedukcije (silogizmi). Zato sve logičke rasprave govore o definiciji i dedukciji.
U prethodnim predavanjima smo naglasili da je, čak po mišljenju filozofa, teško stići do definicija tako da odredimo potpunu definiciju jedne stvari. U nekim slučajevima je taj posao i nemoguć te zato logičari ne posvećuju toliku pažnju definiciji. Pošto smo rekli da je predmet logike definicija i argument, a sa druge strane je rečeno da je dio o definiciji kratak i sažet, možemo stići do zaključka da s obzirom na to da su većina argumenata dedukcije, logika ima najveći osvrt na upravo na njih.
Šta je dedukcija (silogizam)?
Dedukciju su ovako definisali:
قول مؤلف من قضایا بحیث یلزم عنه لذاته قول آخر
“Govor sačinjen od sudova na način da iz njega njužno proizlazi drugi govor.” Znači da prihvatanje sudova od kojih je sastavljena dedukcija nužno polučuje prihvatanje novog suda.
Kasnije kada budemo govorili o vrijednosti dedukcije detaljno ćemo opisati proces razmišljanja. Ovdje smo prinuđeni samo da ukratko ukažemo na definiciju razmišljanja, a koja glasi: “Misao je radnja uma sa poznatim stvarima da bi stigao do zaključka i pretvorio jedno nepoznato u poznato.” Zato iz definicije dedukcije možemo zaključiti da je i dedukcija jedna vrsta razmišljanja.
Razmišljanje može da bude u vezi pojmova ili sudova. Razmišljanje u vezi sudova može biti na tri načina i jedan od ta tri je dedukcija te je stoga razmišljanje širi pojam od dedukcije. Pored toga, razmišljanje je ime za umnu radnju sa tog aspekta što je radnja, dok je dedukcija više sadržaj razmišljanja koji je sastavljen od nekoliko sudova koji su poredani i povezani.
Vrste argumenata (dokaza):
Argument se dijeli na tri dijela. Znači kada hoćemo da stignemo od poznatih sudova do nepoznatih i prepoznamo njih, taj kretnja misli može biti uoblikovana u tri obila:
1. Kretnja od partikularnog prema partikularnom, ili drugim riječima od kontrarnog prema kontrarnom. U ovom dijelu je kretanje naših misli horizontalno, znači da kreće od tačke prema drugoj tački na istoj ravni.
2. Kretnja od partikularnog prema univerzalnom, ili drugim riječima od užeg prema širem. U ovom slučaju kretanje naših misli će biti uzlazno, znači od manjeg i ograničenijeg prema višem i većem, ili od obuhvaćenog prema obuhvatnom.
3. Kretnja od univerzlanog prema partikularnom, ili od općeg prema užem. U ovom slučaju je kretanje naših misli silazno, što znači od većeg i višeg prema manjem i ograničenijem, ili od obuhvatnog prema obuhvaćenom.
Kretanje od partikularnog prema partikularnom, ili od kontrarnog prema kontrarnom logičari nazivaju “analogija”, dok ga vjerski pravnici nazivaju “qijas” (قیاس), riječ koja u logici predstavlja termin silogizam. Kretanje misli od partikularnog prema univerzalnom logičari nazivaju “indukcija”, dok je kretanje od univerzalnog prema partikularnom kod logičara “dedukcija” (arap. termin: qijas)[1].
Nekoliko stvari nam je postalo jasno kod ovih podjela:
1. Sticanje informacija ili poznatih sudova, ili je preko direktnog osvjedočenja i um ne radi na tim poznatim stvarima ništa jedino prima u sebe doprinose osjetilnih čula, ili je zbog radnje uma na prošlim poznatim stvarima. U ovom slučaju um čini radnju na prethodno poznatim stvarima. Logika se ne bavi prvom vrstom načina sticanja poznatih sudova. Logika je zadužena da pojasni pravila ispravnog kretanja uma u toku razmišljanja.
2. Um je sposoban razmišljati (bilo pogrešno ili pravilno) samo u slučaju da ima prethodno poznate stvari, što znači da um ne može samo sa jednom poznatoj stvari da razmišlja pa čak i pogrešno. Um i u analogiji koristi više od jednog poznatog za razmišljanje.
3. Prethodno poznate stvari će biti podloga za razmišljanje i kretanje uma, čak i pogrešnog, samo ako ne budu apsolutno nepovezane. Kada bi imali hiljade poznatih stvari u mislima, ali te stvari nebi imale nešto zajedničko ili “zajednički pojam”, ne bi bilo moguće da iz tih poznatih misli proizađe nova poznata misao.
Zato govorimo da mnoštvo poznatih stvari i isto tako zajednički pojam u poznatim stvarima omogućuje razmišljanje. Ako ne bude jedan od ova dva uslova, um neće moći da krene i stigne do novih poznatih stvari, čak ni pogrešno.
Pored ova dva uslova imamo i još uslova, ali su oni uslovi valjanog kretanja uma, što znači da može i bez ovih drugih uslova razmišljati i stići do zaključka, ali kretanje će biti pogrešno i zaključak neće biti nužno istinit. Logika nabraja ove uslove da nebi um pogrešio u toku misaonog kretanja[2].
[1]Ovde se može postaviti pitanje zašto nemamo četvrto kretanje, a to je kretanje od univerzalnog prema univerzalnom, i kako ćemo nazvati to kretanje? Odgovor: odnos između dva univerzalna suda mogu biti ekvipolencija, subordinacija i superordinacija, kontrarnost i interferacija. Prva opcija je analogija, zato što kao što je rečeno za analogiju nije samo u vezi individua, već je u analogiji važno što stižemo od kontrarnog do kontrarnog. Ukoliko dva suda budu subordinirani i superordinirani, ako kretanje bude od užeg prema širem tj. općem, to je indukcija, a ako bude od općeg prema užem to je dedukcija. Ostaju samo ekvipolencija i interferacija, i ako bude odnos ekvipolencija, to je dedukcija, a ako bude interferacija to je analogija.
[2]Ovde možemo postaviti pitanje a to je da smo rekli da je sticanje novih poznatih stvari ili preko direktnog opažanja ili preko radnje uma od prije poznatim stvarima. Rekli smo i da je radnja uma na poznatim stvarima ili dedukcija, ili indukcija ili analogija. Gdje u ovoj skici možemo smjestiti iskustvo (empiriju)? U kojem djelu je iskustvo uključeno? Odgovor je to da iskustvo jeste dedukcija, uz pomoć opažanja. Razlika ove dedukcije sa poznatom dedukcijom je to da ova dedukcija, kao što su velikani logike rekli, jeste skriven i dešava se sam po sebi u mislima. O ovom pitanju ćemo govoriti kasnije. Neki od novih mislilaca koji su zagovarali da je iskustvo indukcija su pogrešili.