Scroll to top

Komentar predaje o Miradžu – O jednostavnosti pri ophođenju sa ljudima (28.)

U jednom dijelu razgovora između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika na Miradžu, Uzvišeni kaže: “…jednostavnost pri ophođenju sa ljudima…”

Neke predaje koje treba prostudirati u ovome kontekstu

Imam Sadik prenosi da je Vođa pravovjernih, mir s njima, rekao: “Pravi vjernici imaju svoja obilježja po kojima se raspoznaju” – do dijela kada kaže: “Vjernik je svoj nefs zaposlio (pa tako nema vremena da ga navodi), a ljudi su od njega u spokoju…”[1]

Ebu Abdullaha, mir s njime, je rekao: “Vjernik je dobar suradnik, jednostavan u ophođenju, promišljen u stjecanju opskrbe, iz jedne rupe dva puta ne biva ujeden.”[2]

Džabir prenosi: “Jedne prilike sam ušao kod Ebu Dža'fera, mir s njime, pa mi reče: ‘O Džabire, tako mi Allaha ja sam tužan i opterećenog srca’ – do dijela kada kaže: ‘Znaj, o Džabire, da su bogobojazni najednostavniji ljudi u ophođenju i najsusretljiviji od svih ljudi, kada se sjetiš (Allaha) oni te potpomognu (u pokornosti), a kada na Njega zaboraviš oni te podsjete…’”[3]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Neophodno je da se kod vjernika nađe sedam svojstava”, sve dok ne reče: “Ne čini nepravdu neprijateljima, niti napada prijatelje, tijelo mu se od njega samog umorilo, a ljudi od njega (slobodni) u spokoju…”[4]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Pet stvari koje ako dočekate, Allahu se utječite od njih”, dok nije rekao: “I ne budu zakidali na vagi i kantaru, a da neće biti iskušani gladnim godinama i neimaštinom i lošim međuljudskim odnosima i nepravdom vladara…’”[5]

Suština tematike

Kažem: Jedna od najznačajnijih pozadina po kojoj ljudi trebaju jedni druge jesu potrebe njihovih stomaka. Kada bi se čovjek suzdržao od viška hrane i zadovoljio sa samo onoliko koliko mu je nužno da se održava u životu i kada njegova najveća briga ne bi bio stomak, živio bi bez sumnje bez problema sa ljudima, te kad bi težio da stekne od opskrbe samo onoliko koliko mu je neophodno za život i kada ne bi imao posla sa ljudima u rješavanju ličnih potreba od strane drugih, onda nema sumnje da bi stožer svih njegovih aktivnosti bio robovanje Uzvišenom Gospodaru, neka je hvaljen i slavljen.

[1]Usulu Kafi, 2/239/30.

[2]Usulu Kafi, 2/241/38.

[3]Usulu Kafi, 2/133/16.

[4]Vesailu Šiati, 11/143/9.

[5]Biharul envar, 73/376/13.

Povezani članci