Neutemeljenost predodređenja
1. Imam Ali u govoru o neosnovanosti predodređenja: “Ako bi bilo tako, ne bi imali smisla nagrada i kazna, niti zapovijed ni zabrana, ostalo bi bez značenja obećanje i prijetnja, griješnik ne bi zaslužio prijekor, niti dobročinitelj pohvalu, štaviše, griješnik bi bio zaslužniji za pohvalu, a dobročinitelj za prijekor. Vjerovanje u (Božiju) prinudu je vjerovanje u govor idolopoklonika i neprijatelja Milostivog.”[1]
2. Imam Sadik: “Ono čime možeš prekoriti roba, to je od njega, a ono čime ga možeš pohvaliti je djelo Allahovo. Uzvišeni Allah govori Svome robu: ‘Zašto si griješio? Zašto si činio nedolične stvari? Zašto si pio vino? Zašto si počinio blud?’ – dakle, to su djela roba, a ne govori mu: ‘Zašto si se razbolio? Zašto si niskoga rasta? Zašto si bijele kože? Zašto si crne kože?’, zato što su to Allahova djela.”[2]
3. Imam Kazim: “Grijesi ne izlaze izvan tri mogućnosti: ili su od Allaha, što nije istina, jer u tom slučaju ne bi priličilo Gospodaru da kazni Svoga roba za ono što nije učinio; ili su od Njega i od roba, a nije tako, jer ne treba jak sudrug da čini nepravdu slabom sudrugu; ili su od roba, što i jeste tačno, i u tom slučaju, ako mu Allah oprosti, to je zbog Njegove plemenitosti i darežljivosti, a ako ga kazni, to je zbog grijeha roba i njegove drskosti.”[3]
Nema ni prinude ni potpune slobode
4. Imam Bakir i Imam Sadik, neka je mir s njima: “Zaista je Allah, dž.š., milostiviji prema Svojim stvorenjima od toga da ih prisiljava na grijehe, a zatim ih kazni. Uzvišeni Allah je moćniji od toga da nešto želi, a ono ne bude.” Bili su upitani: “A da li između prinude i potpune slobode ima i treći položaj?” Rekli su: “Da, i to širi od onoga što je između neba i zemlje!”[4]
5. Imam Sadik u predaji koju prenosi Mufaddal ibn Omer: “Niti je prinuda niti potpuna sloboda, već je nešto između toga dvoga.” Pitao sam: “Šta je to nešto između toga dvoga?” Imam reče: “Primjer toga je kao primjer čovjeka kojeg vidiš da čini grijeh i ti ga odvraćaš, a on ne odustaje, ti ga ostaviš, a on čini taj grijeh. Budući da te on nije poslušao i ti si ga se prošao, nije tačno da si ga ti natjerao da čini grijeh.”[5]
Allahu više priliče dobra djela
6. Imam Rida: “Uzvišeni Allah je rekao je: ‘O sine Ademov, Mojom željom ti si onaj koji želi, Mojom blagodati ti ispunjavaš obaveze prema Meni, Mojom snagom savladavaš grijeh, stvorio sam te kao onoga koji čuje i vidi, Ja sam preči (dostojniji) od tebe kad su u pitanju tvoja dobra djela, a ti si preči od Mene kad su u pitanju tvoja loša djela.’”[6]
Oni koji vjeruju u predodređenje
7. Imam Sadik: “Sa svakim ko bude vjerovao da Allah prisiljava Svoje robove na grijeh ili da ih opterećuje preko njihovih mogućnosti postupajete na slijedeći način: ne jedite od onoga što on zakolje, ne primajte njegovo svjedočenje, ne klanjajte za njim i ne dajite mu ništa od zekata.”[7]
