Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Ljudi su od njih spokojni, a njihove duše od njih samih umorni.”
Kur’an
“I onima koji su Medinu zaživljenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zatošto im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se učuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.”[1]
Predaje
Od Masm'a ibn Ebi Sejjara se prenosi da je rekao: “Čuo sam Ebu Abdullaha, mir s njim, kako kaže: ‘Ko vjerniku olakša neku tegobu i Allah će njemu olakšati tegobe na Sudnjem danu. I dati će mu da izađe iz kabura na Dan proživljenja smiren. Ko nahrani gladnog vjernika, Allah će ga nahraniti plodovima iz Dženneta, a ko napoji vjernika pa mu žeđ utoli, Allah će njega napojiti sa džennetskog zapečaćenog napitka.’”[2]
Muammer ibn Hallad prenosi da je čuo Ebul Hasana, mir s njime, kako kaže: “Na Zemlji postoje Božji robovi koji hrle da ispune potrebe ljudi. Oni će biti sigurni na Dan proživljenja. A ko u srce vjernika unese radost i Allah će obradovati njegovo srce na Danu sudnjem.”[3]
Mufaddal prenosi: Upitan je bio Imam Sadik, mir s njime: “Koje je najmanje pravo vjernika kod njegova brata vjernika?”, na šta on reče: “Da sebi ne daje prednost u nečemu u čemu je njegov brat potrebniji od njega.”[4]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Približite se Allahu Uzvišenom dajući braći prednost nad sobom.”[5]
U oporuci svome sinu Muhammedu ibn Hanefiji Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Sebe navikni da si ljudima uvijek mio, i otrpi to što te ljudi nekada zamaraju. Sebe i svoj imetak podari prijatelju, a svojim poznanicima podari svoje vrijeme kada ideš na put i kada dolaziš. Ostalim ljudima pokloni svoju ljubav i radost, a neprijatelju svome pravednost i pravičnost. Prije svega svoju vjeru i čast čuvaj od svega od svakog, jedino ćeš tako sačuvati i vjeru i dunjaluk.”[6]
Pojašnjenje
Ovo svojstvo koje Allah ovdje spominje kao svojstvo posvećenih Ahiretu, zapravo je svojstvo koje bi moralo da krasi sve vjernike, a pohvalno je da se nađe i kod svih ljudi, bili oni vjernici ili nevjernici, dobri ili loši, bogati ili siromašni, kako se da razumjeti iz riječi “ljudi” u ovom pasusu hadisa.
Isto tako poznato je iz Kur'ana i sunneta da se vjernik mora okititi ovim svojstvima na svim poljima života, bilo privatnog ili društvenog. On takav treba da bude u odnosu sa komšijom, porodicom, prijateljima i cjelokupnim društvom. Čak šta više njegov odnos ovakav je i prema državama i nacijama i sljedbenicima raznih vjera. Jedan dio tekstova koji govore na ovu temu prethodio je u kontekstu Božjih riječi: “Jednostavnost vjernika među ljudima.” I u kontekstu riječi: “Oni su mnogo korisni.” A osvrnuti ćemo se i na druge tekstove istog značenja kod nekih narednih rečenica hadisa. Na općenitu poruku ovoga pasusa upućuju i riječi Imama Alija u oporuci svome sinu Muhammedu gdje kaže: “Sebe navikni da si ljudima uvijek mio.” Sve do riječi kada mu kaže: “A neprijatelju svome pokaži pravdu i pravičnost.”
Ono glavno što nas intresuje jeste zašto se ovo svojstvo naročito naglašava vjernicima odnosno onima koji su se posebno posvetili ahiretskom putu i koja je njegova mjera i kakav je izgled. Vjerovatno razlog zašto se njima ovo posebno u zadaću stavlja jeste to da vjernici moraju da budu uzor drugima na svim poljima života, od porodičnog i privatnog do društvenog i javnog. U odnosima sa vlastitom državom do odnosa sa vanjskim svijetom u cilju da drugima vjeru prikažu lijepom čak i samim vjernicima koji su slabašni, pa da na isti način ostvare sreću za sve ljude, makar to išlo na vlastiti račun i umor vlastitog tijela. Njima je obaveza da privuku vjernička srca, a i srca drugih bilo koje vjere i filozofije da su kako bi svi zajednički uložili trud u činjenju dobra i širenju pohvalnih vrlina. Na taj način veze sa drugima održavati će se u miru i mir i red će vladati, a ljudi će se voljeti. Nestati će mržnje i izbjegavanja i sukoba, na svim poljima života o čemu govore zabilježene predaje na tematiku odnosa i veze u porodici sa komšijom, društvom, drugim muslimanima, drugim zemljama, vjerama, nacijama, prijateljima, na putu i kod kuće i raznim drugim segmentima života.
Što se opet tiče toga kako ova vrlina treba da izgleda i koja joj je mjera, najkraće rečeno to je u granicama i unutar pravila koja je odredio Zakonodavac za razne prilike. O dijelu toga govori i predaja predvodnika pravovjernih na njenom samom kraju gdje savjetuje sina i nakon što mu naređuje nekolicinu stvari kaže: “Prije svega svoju vjeru i čast čuvaj od svega od svakog, jedino ćeš tako sačuvati i vjeru i dunjaluk.”
