1. Kur'an: “O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni od drugih tražite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.”[1]
2. Imam Ali u opisu stvaranja Ademova: “Zatim je Uzvišeni od zemlje grube i nježne, slatke i slane, uzeo ilovaču, koju je utapao u vodu sve dok nije ostala čista, te je smijesio vlaženjem sve dok nije postala lepljiva. Od nje je izvajao lik s oblimana, spojevima, udovima i člancima. Oćvršćivao ga je dok se nije ukrutio i otvdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu određeono i trajanju znanom. Onda je On u njeg udahnuo od Duha Svoga, na što je on poprimio oblik bića ljudskog s umom koji upravlja njimae, razumom kojim se koristi… On je ilovače boja različitih, tvari vezivnih, oprečnosti razlazećih i svojstava raznovrsnih, kao što su toplina i hladnoća, mehkoća i tvrdoća.”[2]
3. Imam Ali: “Kada je rasprostro zemlju i dostavio zapovijed Svoju, izabrao je Adema, a.s., kao najboljeg od stvorova Svojih, učinivši ga prvencem stvorovima (ljudima) Svojim.”[3]
4. Imam Sadik: “Adem je nazvan Ademom jer stvoren je od površine zemlje.”[4]
5. Ebul-Mikdam: “Upitao sam Imama Bakira od čega je Allah stvorio Havu, na šta on reče: ‘Šta kažu ljudi, od čega je?’ Rekoh: ‘Oni govore da ju je Allah, s.v.t., stvorio od jednog Ademovog rebra.’ Imam reče: ‘Ne govore istinu! Zar je On bio nemoćan stvoriti je od nečeg drugog do li od Ademovog rebra?!’ Rekoh: ‘Nek sam ti žrtva, o sine Resulov, od čega ju je stvorio?’ Imam reče: ‘Prenio mi je otac od svojih očeva: Rekao je Poslanik, s.a.v.a.: Zaista je Allah, s.v.t., uzeo pregršt zemlje i zamješao je Svojom desnicom – a obje ruke Njegove su desne – i stvorio je od toga Adema, preostalo je malo od te zemlje i od toga je stvorio Havu.’”[5]
6. Burejd Ibn Mu’avijete El-‘Idžli prenosi od Imama Bakira da je rekao: “Zaista je Allah, s.v.t., je poslao jednu džennetsku huriju Ademu i on ju je oženio za jednog od dva sina, a za drugog je uzeo ženu od džina. Nakon toga obje su donijele djecu na svijet. Sve ljepote i dobri moral u ljudima je od one hurije, a loš moral od djevojke džinna.” Imam Bakir je nijekao da je Adem ženio svoje kćeri za sinove.”[6]