Pokuđenost i tragovi rasprave
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Neće čovjek u potpunosti stići do istinskog vjerovanja sve dok se ne prođe rasprave pa makar bio i u pravu.”[1]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Najpobožniji su oni ljudi koji se prođu raspravljanja pa makar bili i u pravu.”[2]
3. Imam Ali: “Čuvajte se raspravljanja i svađe jer ove dvije stvari čine srca bolesnim prema braći i na njima izrasta dvoličnost.”[3]
4. Imam Ali: “Kome je stalo do njegovog obraza neka se prođe raspravljanja.”[4]
5. Imam Ali: “Sa šestoricom se ne treba raspravljati: s onim ko je upućen u vjeru (fakih), s poglavarom, s prostakom, s bezobraznikom, s ženom i sa dijetetom.”[5]
6. Imam Sadik: “U skrušenost spada (…) da se prođe raspravljanja pa i ako je u pravu.”[6]
7. Imam Hadi: “Raspravljanje uništava staro prijateljstvo, i razvezuje čvrste veze, najmanje što se raspravom želi postići je suzbijanje, a suzbijanje je osnovni razlog prekidanja prijateljstva.”[7]
8. Imam El-Askeri: “Ne rasrpavljaj se jer će ti nestati otmenosti i ne šali se jer će prema tebi biti smjeli.”[8]
