T
tabīatul-vudžūd, priroda postojanja.
tabīb-i ruhāni, duhovni liječnik.
(šejh-i ārif) koji je sposoban da upučuje (iršad) i usavršava čovjeka.
tābistān, stupanj spoznaje.
tāb-i zulf, pojava svojstava Božjih. tadii:, kruna, kapa koju šejh dobija sa statusom šejha.
tahāret, čistoča, v. merātib-i tahāret.
tahātum, znak Istine u srcu, znalac Istine.
tajjib, lijepo, suprotno od habis – ružno.
tajj-i zemān, tajj-i mekān, zbijanje vremena, zbijanje prostora. Svojstva i obdarenost evlija da oni dostigavši visok stupanj mogu ići kroz vrijeme i prostor.
tāk ebrū, pojava oblaka, pojava poteškoća zbog propusta.
taklīd, striktno i doslovno oponašanje velikih ljudi, oponašanje po uzoru na velikana.
taklīd-i hāl, oponašanje stanja.
takvā, bogobojaznost. Takvā ili takvaluk prema tumačenju Abdul Kādir Gejlānije može biti u tri pravca: 1. ako čovjek ne radi halāl, ali se čuva harāma, 2. ako radi halāl a čuva se harāma, 3. ako se uz to čuva i loših misli.
talkīn, tekst i tok zakletve, stupanje u tarikat, upoznavanje murida prilikom polaganja bej'ata sa najvažnijim stvarima vjere – upućivanje u pojedinosti koje su neophodne za tarikatsko napredovanje.
tams, potpuno nestajanje ličnosti u svojstvima Istine.
tereb, trajnost užitka Božije blizine.
tarīkat, idejno-praktična metodologija tesavvufa. Idejni sistem načina života zasnovan na šeriatu kako ga je shvatio i primjenjivao neki vjerski velikan. Takvi vjerski velikani bili su osnivači tarikata (pir). Tarikat je plan i program te metod i reim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest
glavnih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju.
tarikat-i āli, uzvišeni putevi, usavršavanje i moralno odgajanje, duhovno uzdignuće uz muršidovu pouku.
tarikatski namaz, srednji namaz, namaz srca.
tarīku ehl-i nazar, put teoretičara. To je razum i logika, a put sufija je ugodna očiglednost. Teoretičar vidi stvoreno kao što spavač vidi slike svoga sna tj. on vidi znakove Istine, a bitnost Istine (el-Hakk), je svjetlo koje se pojavljuje kāmilima.
tasfije-i kalb, čišćenje srca.
tavāl, pojava svjetla spoznaje u srcu.
tavārik, pojava veselja u srcu kao nagrada, odgovori na učenje.
tavr, faza, jedan od naziva za stupanj tarikatskog napredovanja: 1. upravljanje dušom u tijelu; 2. usmjeravanje duše u svemir; 3. nestajanje duše u svemoći Božjoj; 4. svijest o utonuću; 5. osvjedočenje kao plod vremena; 6. viđenje, ogledavanje sebe; 7. spoznaja sebe, (slijepci i slon, iz Mesnevije).
tavrovi, faze, manifestacije kretnji.
teajjunāt, oličenja u Božjem stvaranju svijeta, objašnjenja.
teb’, ono što je u Božjem znanju označeno za svaku pojedinu osobu.
tebeddelus-sifāt, izmjena osobina.
teberrā, odreći se, odricanje od onih koji su učinili bilo kakvu nepriliku ehl-i Bejtu.
teberruk, počast.
tebettul, spremnost.
tebrīk, čestitka, čestitanje.
tedānī, mi`radž posebno bliskih robova, mukarrebina.
tedellī, silazak mukarrebina, može se odnositi na silazak istine kod njih (kao što kvočka pokriva svoje piliće).
tedžellī, pojava Istine, jasne pojave, pokazati se, pojaviti se, udostojen biti doživljajem i pojavom Allahove dobrote.
tedžellijāt, pojaviti se, pokazati se svjetlo Boje u srcu sretnika; pojavnost, manifestacija.
tedžellil-vudžūdijj, pojave postojanja.
tedžessud, otjelovljenje, da duhovno biće ili pojam privremeno dobije tijelo.
tedžrīd, ispraznost srca od svega drugog osim Boga, tajno stanje derviša.
tefekkur, kretanje srca u svijetu tajnovitog, viđenje osmijeha, zov tajnovitom bez primjedbe i sumnje, intenzivno razmišljanje, meditacija.
tefrīd, usmjeravanje svojih snaga prema propisima od Boga (fard).
tefrīka, početak odbacivanja robovanja dunjaluku i izvršavanje obaveze prema Bogu, razlikovanje dobra od zla.
tegajjur-i ahkām, promjena primjene propisa.
tehakkuk, precizno istraživanje Istine.
tehakkum, relativnost, tvrdnja i govor bez dokaza.
tehallī, pojava kod čovjeka kad je riječ usklađena s djelom; okretanje od obuzetosti zabranjenim i od slijepog pokoravanja ovom svijetu.
tekarrub ilallāh, približavanje Allahu dž.š.
tekija, osnovna institucija tarikata za njegovanje i širenje prosvjete, nauke i kulture, protkane pobožnošču po metodi dotičnog reda. Duhovno odgajalište, bogomoIja, a po potrebi i konučište.
telbīs, odjeću, pokrov, pojava stvari ili misli suprotno istini.
telekkī, uzeti ono što dode na srce.
televvun, promjena boja tj. osjećanja i stanja.
telvīn, nestalnost pojave boja u vladanju, varijabilnost stanja, prelazi u trenucima nestabilnosti. Prelaženje iz jednog stanja u drugo. Tih stanja (stupnjeva) ima sedam
temelluk, stanje simpatizera kod voljenog (muhibba kod mahbūba).
temkīn, stabilnost u mekamu, smirenost, ustaljenost, visoki stupanj, mekam gdje se zaustavlja ljestvica uzdizanja.
tenzīh, ukazivanje da Allah dž.š. nema manjkavosti.
terāne, tok i razvoj ljubavi.
terbijje-i nefs, ukroćivanje prohtjeva, preodgajanje nefsa putem rada i discipline.
terekkī, prolaz u padovima i mekamima.
terk-i mā lā ja'ni, napuštanje onog što te se ne tiče.
terk-i naz, ostavljanje korektnosti, ponositosti.
tersa, osjetljiv položaj.
tertīb, redoslijed pojava u svijetu značenja.
tesavvuf, gledanje na vjeru i život kroz ljubav prema Bogu dž.š., Tvorcu svijeta; razvijanje spoznaje i jačanje uvjerenja da postoji Stvoritelj i da to svjedoči i potvrđuje sva priroda.
tesavvufnāma, zbirka propisa mudrosti tesavvufa.
tesbīh, hvaljenje Allaha dž.š. Razlikuju se tri načina: kavlī – govorom, kalbī – srcem, i fi`lī – djelom.
tesbīh-i fi`lī, hvaljenje Allaha dž.š. djelom gdje učestvuju svi organi, čuvajući se svih zabrana; kada rob ide pravim putem kako je naređeno i put prelazi strpljivo bez dosade.
tesfije-i kalb, očišćenje srca.
teslīm, dočekivanje presuđene sudbine sa zadovoljstvom, predanost.
tevādžud, hotimično gibanje, imitiranje vedžda. Pokazati da se je na stupnju bez stvarnog postignuća tog stupnja.
tevbe, pokajanje, obračanje Bogu.
tevekkul, pouzdanje da će se stvari koje tište dobro završiti, duboko pouzdanje u Allahovu odredbu.
tevellā, velika ljubav prema ehl-i Bejtu.
tevfīk, naklonost, milost, potpora Božja.
tevhīd, vjerovanje u Allahovu Jednost, biti osvjedočen u Allahovo dž.š. postojanje i Jednost. Vječno od prolaznog odvojiti, ujediniti u jedno.
tevhīd-i efāl, jednost djela, prvi stepen tarikatskog napredovanja.
tevhīd-i iki vedžh, jednost s dvije strane, s dva aspekta. Prema osobinama kao što vide halvetije, i prema osobi, biću kao što vide džilvetije, dva načina tevhida (sifātijj i zātijj).
tevhīd-i mekāmāt, stupnjevi jednosti: djela, svojstva i Bića
tevhīd-i sifāt, jednost svojstava, drugi stupanj tarikatskog napredovanja.
tevhīd-i zāt, Jednost Bića, treći stupanj tarikatskog napredovanja.
tibb-i ruhāni, duhovna medicina, znanje o savršenostima, bolestima i tegobama srca. Poznavanje puta do savršenstva srca.
tilsum, talisman, hamajlija, tajni izgovor, znak, crtež i sl., kojim se čuva kakva tajna.
tīr-i gamze, odbijanje djela i ibadeta.
tubā, v. sidre-i tubā, drvo u sedmom katu dženneta.
turre, zastor ljepote.
turk, putevi.
(et)turuku ilallāhi ke adedi enfāsil – halāik, puteva ka Allahu ima kao dahova ljudskih.
tūvān-geri, prisutnost svih savršenstava.
U
ubūdet, smiraj pred Bogom, v. ibādet Rabbu.
ubūdijjet, stepen veći od ibādeta, jer njegov cilj nije dobiti nešto, već prikučiti se Allahu dž.š. To je uvjerenje da veličanje i slavljenje pripada samo Allahu dž.š. i da je samo On taj kome to pripada, molitva radi postizanja Božjeg zadovoljstva.
ućler, trojica Allahovih dobrih robova od kojih je jedan kutb, a druga dvojica bajraktari.
uć mertebe, tri stupnja: ehadijjet, vāhidijjet i rubūbijjet.
ufuk-i ealā, vrhunac koji može doseći krajnji stupanj duše.
ufuk-i mubīn, vrhunac koji može dostići srce, krajnji stupanj srca.
ukāb, prvi razum.
ulemā-i gāfil, usnuli učenjaci, učenjaci koji su zalutali, uspavali se.
ulū, vrlo velik, gospodar, duhovni učitelj.
ulul-elbāb, vrlo uzvišeno, vrlo pametno, vrhunska pamet.
ulul-emr, naredbodavci, zapovjednici.
umenā, vrlo povjerljivi ljudi, vide stvari spolja i iznutra. Najviši stupanj sufija.
ummehāt-i kullijje, matične cjeline od prapočetka do pojavljivanja.
umm-i kitāb, ummul-kitāb, majka knjiga, sure Fātiha, matična knjiga sa svim detaljima.
umūr-i kullijje, bitak postojanja u Božjem znanju u stvari koja treba, smisao postojanja nečega u Božjem znanju.
uns, jedno stanje koje se pojavljuje u tarikatskom napredovanju u vjerničkom srcu kao odraz ljepote istinitosti Božje, djelovanje Boje ljepote i veličine na srce.
uns billāh, oduševljenje srcem, u svojstvima smirenosti pri ljepotama istine.
ustāz, učitelj, profesor, šejh, muršid.
usūl, pravila, principi, načela, propisi, derviška pravila.
uvejsije, oni ljudi koji pojavno (zāhiren) nemaju svog vodiča, a u biti (ma'nen) imaju jednog evliju, čiji ih ruhānijjet – duhovna snaga, upućuje i odgaja. Oni, u najviše slučajeva, kad dođu do savršenstva (kemāl), budu vezani za muršida, ne iz potrebe, nego iz običaja. Od grupe uvejsija najpoznatiji su: Šejh Feriduddin Attār, Hasan Hrkāni i Šāh Behāuddin Nakšibendi.
uzlet, osama, osamiti se, povući se u samoću, izbjegavati dodir sa svijetom.
V
vād-i semsem, džennet od zemlje preostale od Adema.
vādžibul-vudžūd, ono što mora postojati, nužno postojanje.
vahdānijjet, vjerovanje u Božju Jednoću.
vahdet, potpuna Jednoća, osama, osobina četvrtog stupnja tarikatskog napredovanja, smirena duša – nefs-i mutmeinne. Obuhvatnost Allaha dž.š. suprotno mnoštvu (kesret).
vahdet-i mutlak, opća jednoća.
vahdetul-vudžūd, jednoća bitka. Praiskonska apsolutna egzistencija Jednoće.
vahdetuš-šuhūd, jednoća osvjedočenja.
vāhid, biće sa svojstvima, jedan jedini.
vāhidijjet, jedini, jedinstveni, Vāhid, Jednoća Jedinog.
vakf, zastoj među stupnjevima tarikatskog napredovanja radi neispunjavanja uslova za viši stupanj.
vāki, značenje koje se pojavi u srcu i ostaje u sjećanju.
vākia, što se pojavi u srcu, doživljaj.
vākiāt, stvarna doživljavanja i osjećanja.
vakt, ljudsko stanje u vremenu koje nije prošlo, vrijeme u kome se sufi nalazi. Pojava istinitosti Istine preko otkrovljenja (otkrića).
vakterib, I približi se !, (El-‘Alek: 19) doživljava se na četvrtom stupnju. Prikučenje i stapanje svjetla Allahovoj dž.š. svjetlosti, (završetak faze kurb-i ferāida – obaveznog približavanja).
vanjska čistoća i nutarnja čistoća, vanjska čistoća sa vodom šeriata u stupnjevima šeriata, a nutarnja čistoća je sa tevbom (pokajanjem), čišćenjem srca i tarikatskim pravcem, u stupnjevima tarikata.
vāridāt, jed. vārid doživljavanje, pojava u svijesti bez dužeg razmišljanja, kao što su Božija pojedinačna nadahnuća.
vāridāt-i ilahijje, božanska nadahnuća u spoznaji.
vāris, Poslanikov nasljednik. Sedmi stupanj tarikatskog napredovanja.
vāris-i fākir, nasljednici Poslanika u fakirluku.
varkā, univerzalna duša, a to je Levh-i mahfūz.
vāsil-i mustegrek, arif, onaj koji je postigao stepen za nutarnja lična dostignuća. Onaj koji je dostigao stupanj utonuća.
vāsilīn, koji su dospjeli do vrha, do cilja, do ostvarenja želja.
vāsitā, veza sa Allahom dž.š.
vedžd, zanesenost u ljubavi, utopiti se u božansku ljubav, da čovjek svoje postojanje skoro izgubi. Toliki ljubavni zanos kada se gubi vlastito postojanje.
vedžd-i taklīd, zanesenost oponašanja ili tevādžud, gibanje od zadovoljstva.
vedžd-i tamm, potpuno duhovno zadovoljstvo, vrhunac.
vefā, božanska pomoć, ispunjavanje obaveze.
vehm, fantazija. Pojam materijalne naravi, tj. pojam je vezan za nage tijelo kao materiju, za naš ovozemaljski život.
vekīl, zamjenik, opunomoćenik, zastupnik šejha.
velājet, stupanj evlije. Svjetlost, duhovno stanje jednog evlije, vladanje, prijateljevanje, spoznaja el-Hakka i Njegovih sifata do granice mogućeg.
veled-i kalb (veled-i ma'nevi), dijete srca, dijete duše. Srce murida je probuđeno i živo, te odgovara na zikr ili čini zikr.
veleh, povišeni vedžd zanešenosti, (vālih) pretjerani vedžd. Zapanjenost srca u ljepotama Rabba.
velī, evlija, dobri čovjek koji je stigao blizini el-Hakka, prijatelj Božji. Dijele se na: kutb, nākib, evtād, ebrār, ebdāl, ahjār. Njima Allah dž.š. daje znanje iz tajnog svijeta, te mogu prepoznati nevidljivo, tajno.
ve ma remejte iz remejte, I nisi bacio kad si bacio (El-Ahzāb: 17) nema drugog izvršioca osim Njega. (Allaha dž.š.)
ve nefahtu fīhi min rūhi, (“Udahnuo sam u njega od svog rūha”) (El-Isrā 15:29). Allah dž. š. je udahnuo u čovjeka svoga duha.
verā, čuvanje da se ne padne u zabranjeno.
vesāil jed. vesīle, sredstvo.
vesāit, uzroci povezivanja, veze pomoću kojih se stigne cilju, sredstvo.
vesvesa, sumnja, nesigurnost.
veted, mn. evtād, stub, stubovi, prvaci.
vidždān, savjest, srčani osjećaj, tajni osjećaj u čovjeka, osjećaj grižnje savjesti za učinjeno zlo, ili radost zbog učinjenog dobra.
vilājet, prijateljstvo s Allahom dž.š. Prvi stepen do Imama (kutba).
vird, svakodnevni zadatak u obliku zikra koji, prema naročitim uputama šejha (muršida), preuzima murid prilikom pristupa tarikatu. Vird nije isti za sve muride jedne tarikatske grupe, niti je stalne prirode, nego se mijenja sa stepenom napredovanja murida i sa potrebama koje su prouzrokovane njegovim karakternim i drugim osobinama.
vudžūd, osjećanje nestajanja u vječnom postojanju. Postojanje stvarnog i prirodnog.
vudžūd-i bahtī, Biće jednosti, hakikat Istinitog, čisto postojanje.
vudžūd-i hakīkī, istinsko postojanje. To je postojanje Boga Jedinog. Istiniti ima istinsko postojanje i postojanje u Njegovom Biću, ima relativno postojanje i ono je u bićima mogućeg, a ovo relativno postojanje je kao sjena koja se proteže (prostire) na svo ostalo postojanje, i ta sjena daje postojanja preko imena Zāhir.
vudžūd-i medžāzī, prividno, metaforičko postojanje.
vudžūd-i mutlak, apsolutno postojanje. Pod Vudžūd-i mutlakom misli se na egzistenciju uzvišene Istine, koja nije ograničena ni sa kakvim posebnim ograničenjima. Nasuprot tome je vudžūd-i mukajjed, koji ima svoje granice, kao npr. čovjek, bilje, voda, svemir itd.
vukūf-i selāse, tri stajanja: duša, srce i Gospodar.
vuslet, sastanak, prispijeće, stizanje.
Z
zādžir, osjet u srcu kao poziv Istini.
zāhid, uzdržljiv, asketa, odan Bogu dž.š. U arapskom jeziku ova riječ je sastavljena od tri slova: z, h, d. Svako od ova tri slova ima jednu riječ koja počinje sa tim slovom. Te riječi predstavljaju tri uvjeta koja mora posjedovati čovjek da bi opravdao ime i svojstva zāhida: (zuhdi) 1. Z – zīnet, onaj koji je ostavio zinet (nakit, ukras), 2. H – hevā, onaj koji je ostavio prohtjeve, želje, strasti, 3. D – dunja, onaj koji je odbacio dunjaluk, napustio ga, dakle, pobožan čovjek, koji može a ne mora biti u tarikatu.
zāhir, vanjski, vidan, jasan. Jedno od Allahovih dž.š. imena, suprotno – bātin.
zākir, onaj koji zikr čini.
zākir-i baša, voditelj zikra.
zarf, tajna.
zāt, osoba, ličnost, biće, bitak nečega.
zāt-i aht, Čisto Biće.
zātuhū Teālā, Njegovo uzvišeno Biće (Allahovo dž.š.), Dragulj bića.
Zebān-i širīn, Božije zapovijedi, slatke riječi.
Zebān-i telh, Božije zabrane, gorke riječi.
zehāb (zihāb), jači stepen uspona, jači stepen od gajbeta, utapanje u spoznaji Boga, odlazak Njemu.
zekāt tarikata, davanje od ovosvjetskih prihoda, na putu Uzvišenom Allahu, siromasima vjere i ovosvjetskim bijednicima.
zeleni nūr, (ahdar), svjetlo koje vidi derviš na prvom stepenu tarikatskog naprrdovanja, nefs-i rādijje.
zemistān, osjećaj tegoba, hladnoća.
zendž, v. ālem-i ledun.
zehn, stići na mjesto pojave Božanstvenosti.
zerd, svojstvo poniznosti.
zevāid, povećanje imana – vjerovanje u ono što je nevidljivo i sasvim izvjesno – gajb-i jekin. Pojačanje svjetla u srcu.
zevk, slast, dragost, osjet prijatnosti, početak pojave refleksa od Božijih imena, sklonost, jezik nutrine, užitak, prvi početak božanske pojavnosti.
zijāretgāh, mjesta posjete.
zijāul-hakk, svjetlo Istine. Zijā svjetlo je veće od nūr svjetla. Svjetlo sunca (zijā) je jače od
svjetla mjeseca (nur). Kod Muhammeda a.s. je izvorno svjetlo a kod evlija je posredno. Kutb i
gavs su na stepenu sunca, a evlije su na stepenu mjeseca i zvijezda. Oni svijetle ljudima u tmini.
zikr, spominjanje Božjih imena jezikom i razmišljanje o Njemu, prizivanje Allaha, slavljenje Božijeg imena. Može biti skupni i pojedinačni, a najčešći oblici su: zikr-i džehri – (visokim glasom), zikr-i lisāni – jezikom, zikr-i kalbi – srcem), zikr-i hafijj – skriveni zikr.
zikr-i dāim, stalni zikr.
zikr-i dāim i ref´i hidžāb, to su dva nimeta: stalni zikr (srcem) i dizanje perde (otkrivanje tajne).
zill, srce.
zuhd, povučenost, sustezanje od ovog svijeta
zuhūr, pojava.
zul-dželāl, Veličanstvo Allaha dž.š.
zulf, svojstva Bića jednosti.
zulm (zulum), nepravda, nasilje, poniženje, omalovažavanje.
zumrudāt, univerzalna duša.
Ž
žuti nūr, žuto svjetlo.
