Posjećivanje bolesnika

1. Allahov Poslanika, s.a.v.a.: “Posjećivanje bolesnika je sunnet.”[1]

2. Allahov Poslanika, s.a.v.a.: “Hranite gladne, posjećujte bolesnike i oslobađajte zarobljenike!”[2]

3. Allahov Poslanika, s.a.v.a., u jednom od savjeta upućenih Imamu Aliju kaže: “O Ali! …čak i da je razdaljina jedan fersah[3] otiđite posjetiti bolesnika.”[4]

4. Allahov Poslanika, s.a.v.a.: “Posjećujte bolesnike i ispraćajte dženaze da bi vas to podsjetilo na budući svijet.”[5]

5. Târîh Dimešq prenosi od Ibn ‘Umera: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., klanjao sabah-namaz sa ljudima okrenuo bi se prema njima i upitao: ‘Da li među vama ima bolesnika da ga posjetim?” – i ako bi rekli da nema, onda bi Poslanik rekao: “Da li je neko umro da ispratim njegovu dženazu?”[6]

6. Imam Ali: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je posjećivao Jevreja u njegovoj bolesti.”[7]

7. Kratka izreka koja se pripisuje Imamu Ali glasi: “Bolesnika se posjećuje, a zdrava čovjeka obilazi.”[8]

8. Imam Ali: “Posjeta bolesniku je jedan od najboljih vidova dobročinstva.”[9]

9. Imam Sadik: “Držite se bogobojaznosti i trudite se u ispunjavanju vjerskih obaveza! Prisustvujete dženazama i posjećujete bolesnike!”[10]

10. Hiljetul-evlijâ’ prenosi od Vekab ibn Munabbeha od hazreti Musaa, a.s., da je rekao: “O Gospodaru, koji je rob Tebi najdraži!”, na što Uzvišeni reče: “Oni koji posjećuju bolesnika, tješi majku koja oplakuje gubitak svoga djeteta i ispraća dženaze.”[11]

Nagrada posjete bolesnika

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Nagrada posjete bolesnika je veća od nagrade ušestvovanja u dženazi.”[12]

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Korake koje posjetitelj bolesnika čini pošavši od kuće do njega su koracu u baščama Dženneta.”[13]

13. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko krene u posjetu bolesnika on je stalno u milosti Božiji sve dok ne sjedne pored njega, a kada sjedne on je potpuno uronjen u Božijoj milosti.”[14]

14. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Onaj ko posjećuje bolesnika korača putevima Dženneta.”[15]

15. Sahih Muslim od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Ko posjećuje bolesnika on je u džennetskoj hurfe (خُرفَََة)”, na što neko upita: “O Allahov Poslaniče! Šta je to džennetska hurfe?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., odgovori: “Ustrgnuto džennetsko voće.”[16]

16. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko posjeti bolesnika njega doziva glasnik sa neba: ‘O taj i taj, budi sretan i neka su ti ugodni koraci u nagradi džennetskoj!’”[17]

17. Musned ibn Hanbel od Ebu Fâhete od Imama Alija: “Čuo sam Allahova Poslanika kako kaže: ‘Musliman muslimana ne obiđe a da na njega od jutra do večeri sedamdeset hiljada meleka ne donose salavate i Uzvišeni Allah ga daruje u Džennetu sa harif (خريف).’

Upitao sam: ‘O Amirul-mu'minin! Šta je to harif?’, na šta on reče: ‘To je rijeka koja napaja palme.’”[18]

18. Imam Ali: “Za šestero jamčim Džennet… Ko krene posjetiti bolesnika i na tom putu umre, njemu pripada Džennet.”[19]

19. Imam Bakir: “U dovama koje je upućivao Musa, a.s., svome Gospodaru je i sljedeće: ‘Gospodaru! Do kojeg stepena stiže onaj ko obilazi bolesnika?’ Gospodar reče: ‘Postavit ću za njega meleka koji će ga do Sudnjega dana posjećivati u kaburu.’”[20]

20. Imam Sadik: “Vjernik koji posjeti vjernika u njegovoj bolesti radi Allaha, Allah će postaviti meleka koji će ga posjećivati u kaburu i koji će činiti istigfar (tražit oprost) za njega do Sudnjega dana.”[21]

21. Imam Sadik: “Vjernik koji posjeti bolesnog vjernika u njegovoj bolesti ujutro njega prati sedamdeset hiljada meleka. Kada sjedne pored njega milost ga obuhvati i meleci traže oprost za njega kod Allaha, dž.š., sve dok ne nastupi veče. Ako ga posjeti uveče, ima istu takvu nagradu sve do zore.”[22]

22. Imam Sadik: “Ko posjeti bolesnog muslimana Allah, dž.š., odredi da zauvijek sedamdeset hiljada meleka koji će nastaniti njegovu kuću i tamo do Sudnjega dana da čine tesbih (slave Boga), taqdis (veličaju Boga), tahlil i tekbir (izgovaranje ‘la illahe illallah’ i ‘allahu ekber’), te pola namaza njihova pripada posjetitelju bolesnika.”[23]

23. Usûli Kâfi od Abdullah ibn Senâna od Imama Sadika: “Bolesnik od vas treba obznaniti svoju bolest svojoj braći da bi ga oni posjetili, te tako on stekne nagradu u njihovom djelu i oni steknu nagradu zbog njega.”

Neko reče: “Da, (shvatamo da) oni stječu nagradu obilaskom njega, ali kako on stječe nagradu time?”

Imam Sadik reče: “Zato što su oni posredstvom njega uradili dobra djela i stekli nagradu, te se njemu zbog toga piše nagrada deset dobrih djela, uzdiže se deset stepeni i briše mu se deset grijeha.”[24]


[1]El-Firdevs, sv. 3., str. 81., hadis 4226.
[2]Sahih Buhâri, sv. 5., str. 2055., hadis 5058. i str. 2139., hadis 5325.; Sunen Ebu Dâvud, sv. 3., str. 187., hadis 3105.; Sahih ibn Habbân, sv. 8., str. 116., hadis 3324.; Kenzul-‘ummâl, sv. 15., str. 867., hadis 43451.
[3]Jedan fersah otrpilike iznosi 4800 metara.
[4]Men la jehduruhu el-faqîh, sv. 4., str. 361., hadis 5762.; Makârimul-ahlâq, sv. 2., str. 326., hadis 2656.; Masâdiqetul-ihvân, str. 164., hadis 9.; Bihâr, sv. 77., str. 52., hadis 3.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 27., hadis 24758.
[5]Musned ibn Hanbel, sv. 4., str. 47., hadis 11180.; El-Adabul-mufred, str. 158., hadis 518., Sahih ibn Habbân, sv. 7. , 221., hadis 2955., Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 95., hadis 25143.
[6]Târîh Dimešq, sv. 39., str. 114.; Kenzul-‘ummâl, sv. 7., str. 50., hadis 17900.
[7]El-Dža’ferijjât, str. 159., Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 174., hadis 2438.; V
idjeti: Sunen ibn Dâvud, sv. 3., str. 185., hadis 3095.
[8]Šarh Nehdžul-belâge, sv. 20., str. 297., hadis 405.
[9]El-Dža’ferijjât, str. 240.; Ravdetul-vâ‘izîn, str. 425.; El-Mu‘adžemul-kebîr, sv. 22., str. 336., hadis 843.; Usdul-gâbe, sv. 1., str. 174.; Kenzul-‘ummâl, sv. 15., str. 896., hadis 43651.
[10]El-Kâfi, sv. 2., str. 634., hadis 3. i sv. 8., str. 146., hadis 121.; Tefsîr el-‘Ajjâši, sv. 1., str. 376.; hadis 91.
[11]Hiljetul-evlijâ’, sv. 4., str. 45.; Ed-Durrul-mansûr, sv. 3., str. 542.
[12]El-Firdevs, sv. 3., str. 44., hadis 4111.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 97., hadis 25154.
[13]El-Firdevs, sv. 2., str. 193., hadis 2962.
[14]El-Madžâzâtun-nubuvijje, str. 380., hadis 295.; Kenzul-favâ'id, sv. 1., str. 379.; Bihâr, sv. 81., str. 229., hadis 42.; Musned ibn Hanbel, sv. 5., str. 30., hadis 14264.;Sahih ibn Habbân, sv. 7., str. 222., hadis 2956.; El-Mustadriku ‘ala-sahihejn, sv. 1., str. 501., hadis 1295.; Es-Sunenul-kubra, sv. 3., str. 534., hadis 6583.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 100., hadis 25171.
[15]El-Madžâzâtun-nubuvijje, str. 113., hadis 80.; Musned ibn Hanbel, sv. 8., str. 328., hadis 22467.; Sahih Muslim, sv. 4., str. 1989., hadis 39.; Sahih ibn Habbân, sv. 7., str. 223., hadis 2957.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 95., hadis 24142.
[16]Sahih Muslim, sv. 4., str. 1989., hadis 42.; Musned ibn Hanbel, sv. 8., str. 325., hadis 22452.; El-Mu'adžmul-kebîr, sv. 2., str. 101., hadis 1445.; Sunen Tirmizi, sv. 3., str. 229., hadis 967. i str. 300., hadis 968.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 101., hadis 25179.
[17]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 121., hadis 10.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 178., hadis 2454.; Qurbul-isnâd, str. 13., hadis 40.; Bihâr, sv. 81., str. 214., hadis 1.; Sunen Tirmizi, sv. 4., str. 365., hadis 2008.; Sunen ibn Mâdže, sv. 1., str. 464., hadis 1443.; Tâtrihe Dimešk, sv. 38., str. 371., Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 208., hadis 25693.
[18]Musned ibn Hanbel, sv. 1., str. 197., hadis 702.; Târih Dimešk, sv. 21., str. 264, hadis 2789.; Šu'bul-imân, sv. 6., str. 431., hadis 9172.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 208., hadis 25693.
[19]Men la jehduruhu el-faqîh, sv. 1., str. 140., hadis 384.
[20]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 121., hadis 9.; Sevâbul-‘amâl, str. 231., hadis 1.; Men la jehduruhu el-faqîh, sv. 1., str. 140., hadis 387.; Bihâr, sv. 81., 217., hadis 11.
[21]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 120., hadis 4. i str. 121., hadis 7.
[22]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 120., hadis 6.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 177., hadis 2452.; El-Mu'min, str. 58., hadis 147,; Bihâr, sv. 81., str. 224., hadis 32.
[23]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 117., hadis 1.; Bihâr, sv. 59., str. 187., hadis 36.
[24]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 117., hadis 1.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 174., hadis 2440.; Bihâr, sv. 81., str. 218. hadis 12.