Scroll to top

Spokoj ljudi koji rade za Ahiret je u smrti, a smrt je odmor za one koji su Allaha spoznali (104.)

Na Miradžu Allah, dž.š., u razgovoru koji je vodio sa Svojim Miljenikom Muhammedom, s.a.v.a., u jednom dijelu kaže:

إن راحة أهل الآخرة في الموت ، والآخرة مستراح العارفين.

“Spokoj onih koji su Ahiretu posvećeni je u smrti, a Ahiret je odmaralište arifa.”

 

Kur’an

قل: إن كانت لكم الدار الآخرة خالصة من دون الناس ، فتمنوا الموت إن كنتم صادقين. ولن يتموه أبدا ، بما قدمت أيديهم ، والله عليم بالظالمين ، ولتجدنهم أحرص الناس على حياة

Reci: “Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite. A neće je nikada zaželjeti zbog onoga što čine! – A Allah dobro zna nevjernike. I Naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi.”[1]

قل: يا أيها الذين هادوا! إن زعمتم أنكم أولياء لله من دون الناس، فتمنوا الموت إن كنتم صادقين، ولا يتمنونه أبدا، بما قدمت أيديهم، والله عليم بالظالمين

Reci: “O vjernici, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite. A zbog onoga što ruke njihove čine neće je nikad poželjeti, Allah dobro zna nevjernike.”[2]

فأما إن كان من المقربين ، فروح وريحان وجنة نعيم

I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu![3]

 

Predaje

عن أبي جعفر عليه السلام قال: قال رسول الله صلى الله عليه وآله: “الناس اثنان واحد أراح، وآخر استراح. فأما الذي استراح، فالمؤمن إذا مات، استراح من الدنيا وبلائها، وأما الذي أراح  فالكافر إذا مات، أراح الشجر والدواب وكثيرا من الناس…”

Imam Sadik, mir s njim: “Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Dvije su vrste ljudi na Ovom svijetu: jednima slijedi odmor, a od drugih slijedi odmor. Što se tiče onoga koji se odmorio to je vjernik kada umre. On se tada odmori od Ovog svijeta i njegovih nevolja, a što se tiče onoga od koga se odmori to je nevjernik. On kada umre od njega se odmore drveće i životinje i mnogi ljudi.”[4]

عن أبي محمد العسكري عليه السلام عن آبائه عليهم السلام قال: قيل للصادق عليه السلام: صف لنا الموت: قال عليه السلام: “للمؤمن كأطيب ريح يشمه، فينعس لطيبه، وينقطع التعب والألم كله عنه، وللكافر كلسع الأفاعي ولدغ العقارب أو أشد.”

Ebu Muhammed El-Askerija, mir s njim, prenosi od svojih očeva: “Bi rečeno Sadiku, mir s njim: ‘Opiši nam smr!‘ On reče: ‘Za vjernika je to poput najljepšeg mirisa kojeg je osjetio pa od njega zaspao, a i sav umor i bol prestao. Dok je to za nevjernika kao zmijski otrov i ujed škorpiona ili čak i jače.’”[5]

عن أبي جعفر الجواد عليه السلام عن آبائه عليهم السلام قال: قيل لأمير المؤمنين عليه السلام: صف لنا الموت. فقال عليه السلام: “على الخبير سقطتم هو أحد أمور يرد عليه، إما بشارة بنعيم الأبد.” إلى أن قال عليه السلام: “فأما ولينا المطيع لأمرنا، فهو المبشر بنعيم الأبد.” إلى أن قال: وسئل الحسن بن علي بن أبي طالب عليهما السلام: “ما الموت الذي جهلوه؟” قال عليه السلام: “أعظم سرور يرد على المؤمنين، إذ نقلوا من دار النكد إلى نعيم الأبد.” إلى أن قال عليه السلام: وقال على بن الحسين: “لما اشتد الأمر بالحسين بن علي بن أبي طالب عليهما السلام، نظر إليه من كان معه، فإذا هو بخلافهم، لأنهم كلما اشتد الأمر، تغيرت ألوانهم وارتعدت فرائصهم ووجلت قلوبهم، وكان الحسين صلوات الله عليه وبعض من معه من خصائصه تشرق ألوانهم وتهدئ جوارحهم وتسكن نفوسهم، فقال بعضهم لبعض: انظروا لا يبالي بالموت. فقال لهم الحسين عليه السلام: “صبرا بنى الكرام! فما الموت إلا قنطرة يعبر بكم عن البؤس والضراء إلى الجنان الواسطة والنعيم الدائمة، فأيكم يكره أن ينتقل من سجن إلى قصر؟!”إلى أن قال عليه السلام: قيل لعلي بن الحسين عليهما السلام: ما الموت؟ قال: “للمؤمن كنزع ثياب وسخة قملة، وفك قيود وأغلال ثقيلة، والاستبدال بأفخر الثياب وأطيبها روائح وأوطئ المراكب وآنس المنازل.”إلى أن قال عليه السلام: وقيل لمحمد بن علي ما الموت؟ قال: “هو النوم الذي يأتيكم كل ليلة، إلا أنه طويل مدته لا ينتبه منه إلا يوم القيمة.”

Ebu Džafera Dževada, mir s njim, prenosi od svojih očeva: “Bi rečeno Imamu Aliju, mir s njim: ‘Opiši nam smrt.’ On na to reče: ‘Pitali ste onoga koga treba. Smrt označava jednu od tri stvari ili vijest o vječnoj patnji… Sve do riječi: ‘Što se tiče onoga ko nas uzme za vodilju u životu, takav će biti obradovan vječnom udobnošću.’ Do riječi: ‘Upitan je bio Hasan ibn Ali ibn Ebi Talib, mir s njim: ‘Šta je to smrt koju ljudi ne poznaju?’ On im reče: ‘Najveća sreća za vjernika kada bude prenesen iz kuće patnje u kuću vječne udobnosti.’’

Pa do riječi: I rekao je Ali ibn Husejn, mir s njim: ‘Kada je situacija oko Husejna ibn Alija, mir s njim, postala teška oni što bijahu oko njega pogledaše ga, kad ono on u potpuno drugačijim osjećanjima od njihovih. Kada god bi situacija postajala težom onima oko njega boja se mijenjala i pogledi lutali, a srca drhtala, dok bi Husejn, mir s njim, i oni uz njega bliži postajali blistaviji, smireniji, pribraniji. Oni tada rekoše jedni drugima: ‘Pogledajte ga on za smrt i ne mari.’ Husejn, mir s njim, im na to reče: ‘Strpljivo, o plemeniti ljudi, smrt nije ništa drugo nego most koji će vas prenijeti iz tegobe i nevolja u bašče povezane i užitke neprekidne, pa ko od vas to prezire da se preseli iz zatvora u dvorac.’

Te je još govorio, mir s njim, sve dok ne reče: Rečeno je bilo Ali ibn Husejnu, mir s njim: ‘Šta je to smrt?’ On na to reče: ‘Za vjernika je to kao skidanje uprljane, pohabane odjeće i zbacivane lanaca i okova teških, te mijenjanje istih za najsvečaniju i najljepšu odjeću, miomirise i ugodna sjedišta i najprijatnije domove.’

On je još govorio sve dok ne reče i ovo: Rečeno je Muhammedu ibn Aliju, mir s njim: ‘Šta je smrt?’ On je na to rekao: ‘To je san koji vam dolazi svake noći, samo što on dugo traje iz njega se ne budi sve do dana sudnjeg.’”[6]

عن أبي عبد الله عليه السلام قال: “ا لقيامة عرس المتقين.”

Imam Sadik, mir s njim: “Sudnji dan je svadbeni dan za bogobojazne.”[7]

عن أمير المؤمنين عليه السلام في صفات المتقين: “صبروا أياما قصيرة، أعقبتهم راحة طويلة، تجارة مربحة، يسرها لهم ربهم.”

Imam Ali, mir s njim, se prenosi da je rekao opisujući svojstva bogobojaznih: “Strpljivi su bili kratak broj dana, pa ih je uslijedio dug odmor. Profitabilna trgovina koju im je omogućio Gospodar njihov.”[8]

أيضا عنه عليه السلام: “فأن أقل، يقولوا: حرص على الملك ، وإن أسكت، يقولوا: جزع من الموت. هيهات بعد اللتيا والتي، والله، لابن أبي طالب آنس بالموت، من الطفل بثدي أمه.”

Imam Ali, mir s njim: “Ako nešto kažem, oni vele: ‘To on samo teži vlasti.’ A ako prešutim, onda vele: ‘Boji se smrti.’ Daleko li je sve to od istine, sin Ebu Talibov smireniji je u pomisli na smrt nego dojenče uz grudi svoje majke.”[9]

 

Pojašnjenje

Iz skupine navedenih ajeta i predaja vidi se jasno kakav odmor i blagodat očekuju vjernika na budućem svijetu, te zašto je Ahiret odmorište onih koji su Allaha spoznali (arifa), kao što se vidi i kakvo će biti stanje suprotne strane one koja samo živi za Ovaj svijet.

Ko želi da opširnije pogleda ajete i predaje na ovu temu neka pogleda u djela koja se ovim bave, a mi ćemo ovdje u kontekstu komentara navesti još više predaja kod riječi: “Oni posvećeni Ahiretu, srca su im u nutrinama izbodena govoreći: ‘Kad će više odmor od prolazne kuće u kuću vječnosti?!’”


[1] Baqara, 94-96.

[2] Džumu'a, 6-7.

[3] Waqi'a, 88-89.

[4] Biharul-envar, 6/151, rivajet 1.

[5] Biharul-envar, 6/152, rivajet 6.

[6] Biharul envar, 6/153, rivajet 9.

[7] Biharul envar 7/176, rivajet 7.

[8] Nehdžul belaga, hutba 193.

[9] Nehdžul belaga, hutba 5.

Povezani članci