Mali rječnik sufijsko-tarikatskih izraza

A
āb, voda, stid.
ābād (jed. ebed), vrijeme koje nema kraja, vječnost, beskonačnost.
āb-i hajāt, voda Života, napitak vječnog života.
āb-i revān, raspoloženje u muridovom srcu (v. murid).
Ādem, (čovjek, vlastito ime), pojavnost bića čovjeka.
adem, nepostojanje, nemanje, ništa.
adl, postavljanje svake stvari na njeno mjesto, pravda.
adžin, strana, svojstvo čovjeka koje ga vuče zemaljskom.
āfetul-murīd, muridova nesreća vraćanjem na griješenje.
āfitāb, utapanje i prispijevanie blizini Božijoj, wuslet.
ahd, obaveza, ugovor, zavjet.
ahfā, skriveno skrivenog, nutrina ili bātin hafijje.
ahlāk, dobro vladanje, lijepo ponašanje.
ahsenul-hadīs, najljepši govor.
ahvāl (jed. hāl) pojava u srcu, stanje vedrine ili tuge, tjesnoće ili širine. Iščezava sa pojavom ličnosti (svoje). Ako ovo stanje potraje i postane osobina, onda se zove mekam. Ahvāl je poklon, mekam je zarađeno. Ahvāl dolazi od samog postojanja, mekam se stiče ulaganjem truda.
ahzul-ahd, uzimanje zavjeta.
ajān-i sābite, stvarno postojanje stvari u Božjem znanju, oduvijek u Allahovom znanju, (v. hazret-i ilm).
ajn, bitak, izvor, osnov, materija.
ajnul-jekīn, uvjerenje iz osvjedočenja i otkrovenja.
ajnu-tehakkum, nadmetanje s nekim u onom što on želi pokazati prema svome stepenu.
akl, um, pamet, jezik vanjštine, nemoć razumijevanja i iskazivanja bitnosti Istine, prosuđivanje o stvari kakva jeste, sposobnost razbora.
akl-i evvel, Prva pamet. Jedan od naziva za Levh-i kaza, (v. Ummul kitab).
akl-i kāmil, potpuna pamet.
akl-i kull, Apsolutna pamet, Allahovo dž.š. znanje, Allahova dž.š. pojava, Allahova dž.š. aktivna svemoć stvaranja. Jedan od naziva za Levh-i kaza.
akl-i meād, pamet vezana za ahiret.
akl-i meār, pamet koja misli o tome odakle smo došli i kamo ćemo se vratiti.
akl-i meāš, pamet koja služi u svakodnevnom životu, pamet vezana za život na dunjaluku.
akrebijjet devri, približavanje Allahu dž.š.
aksām-i šejtān, grupe šejtana.
el-aktāb vel-gijās, v. kutb i gavs.
alāik, veze koje se traže da se njima nešto postigne.
ālem, svijet, zemlja, svemir.
ālem-i berzah, međusvijet, svijet koji je vidljiv i očit izmedu duhovnog i tjelesnog, (v. ālem-i misāl).
ālem-i džeberūt, viši duhovni svijet, svijet Džebraila, zikr vāsilina – Allah, Allah (v. vāsilin).
ālem-i edžsām, svijet tjelesa.
ālem-i emr, svijet naređenja.
ālem-i ervāh, svijet duša, nevidljivi svijet, sfera kojoj pripada derviš trećeg stupnja tarikatskog napredovanja.
ālem-i gajb, svijet skrivenosti, predodžbena slika.
ālem-i hajāl, svijet fantazije.
ālem-i hakikat-i Muhammedijje, svijet Muhamedove stvarnosti. Sfera kojoj pripada derviš četvrtog stupnja tarikatskog napredovanja.
ālem-i halk, materijalni svijet, stvarni svijet ljudi.
ālem-i itlāk, svijet nužnosti.
ālem-i lāhūt, Božji svijet, duhovni svijet. Naziva se još i ālem-i huvaijje; svijet Israfila. Ovo se može postići samo iskustvom (v. zevk).
ālem-i lā-teajjun, svijet neodređenosti.
ālem-i melekūt, svijet Mikaila, zikr āšikinā (v. āšikīn).
ālem-i misāl, spona izmedu duhovnog i tjelesnog života. Svijet primjera, međusvijet – ālem-i berzah. Sfera kojoj pripada derviš drugog stupnja tarikatskog napredovanja.
ālem-i mulk, vidljivi svijet, svijet materije.
ālem-i mumkināt, svijet mogućnosti, svemir.
ālem-i šehādet, vidljivi svijet, pojavni svijet, svijet osvjedočenja, (v. älem-i ešbäh).
ālem-i tevhīd, svijet Božije jednosti.
ālem-i vahde meal-kesre, svijet jednosti sa mnoštvom, sfera kojoj pripada derviš sedmog stepena tarikatskog napredovanja.
āl-i abā, osobe ogrtača, časna petorka: hazreti Muhamed, hazreti Fatima, hazreti Hasan, hazreti Husejn, i hazreti Alija. Jednom prilikom Muhammed a.s. je zagrnuo sebe i gore navedene jednim ogrtačem i rekao: Ovo je “āl-i abā”. (v. ehl-i bejt).
alijjet, svako Boje ime dodato meleku ili duhovnom biću.
ālim-i ilm, znanje koje je dovelo do ubjeđenja, ali mu stanja nisu jasna.
Allah, vlastito Božije ime koje upućuje na sva Njegova imena. To je ime bića koje obuhvata sva svojstva. Svaki je Poslanik pod djelovanjem jednog posebnog Božjeg imena, a Muhamed a.s. je pod djelovanjem imena Allah koje obuhvata sva Božija imena.
amā’, stupanj jednosti Božije, neodređenost, opća skrivenost.
amāi, praiskonsko stanje, postojanje Allaha dž.š. pred manifestaciju svijeta.
amā-i mutlak, opća maglovitost.
amel, postupak, djelo, primjena i izvršavanje vjerskih odredaba.
anāsir-i erbea, četiri osnovna elementa od kojih se sastoji materijalni svijet po mišljenju starih učenjaka: zrak, zemlja, voda i vatra.
ankāu, darivanje kojim je Allah dž.š. otvorio (okrenuo) tijela svemira i svijeta.
arad, slučajnost, akcidencija.
ārif, onaj koji je spoznao duhovna kretanja u svijetu i životu; znalac; dobar poznavalac Božjih tajni.
ārif billāh, istinski znalac Allaha dž.š; čovjek sa ilm-i ledun-om koji znanje dobiva direktno od Allaha dž.š.
arš, pojam koji označava Boje vladanje svijetom, prijestolje el-Hakka na sedmoj sferi neba; mjesto pojave svemoći i veličine er-Rahmana. Uzvišenost na nebu gdje meleki obavljaju molitvu.
(el)-asfijā, sufije koji su čisti u spoznaji i vladanju.
ashābul-akval, teoretičari.
ashāb-i tevhīd, sljedbenici tevhida, sufije.
āsitān, ustrajnost u ibadetu i dobrim djelima.
asl, bit, korijen, stablo, temelj, osnova (mn. usūl).
asl-i kull, opći temelj, osnova svega, temeljni izvor postanka.
aslu-kulli-vudžūd, korijen svega postojećeg (el-Hakk).
āšenājī, spoznaja ovisna o Rabb-u.
āšenāluk, viša spoznaja sa ljubavlju, postiže se i uz najprijatnije drugovanje sa zikrom i učenjem Kur'ana, tako da se srce probudi i zavoli dušu.
āšik, zaljubljeni, koji gori od ljubavi, ushićen i zanesen veličanstvenom ljepotom lica el-Hakka. Čovjek koji je svoju ljubav usmjerio Bogu, derviš.
ašk, ljubav, voljenje, gorjeti u ljubavi za el-Hakkom. Sve sufije daju veliku važnost ašku i dijele ga na dvoje: 1. prolazni ašk – osjećaj ljubavi prema izvjesnoj osobi; 2. istinski ašk – ljubav prema Allahu dž.š. Prolazni ašk je kao most do istinskog aška. Početak istinskog aška je ljubav prema savršenom čovjeku (v. insān-i kāmil)
ašk-i hakīkī, istinska ljubav bez interesa i strasti, stvarna ljubav bez ličnog i čulnog, ljubav prema Allahu dž.š., Dobročinitelju i Stvoritelju svega stvorenog.
ašk-i medžāzi, metaforička ljubav, ljubav koja se ne osjeća prema Allahu dž.š., već prema nečem drugom.
atvār-i seb'a, sedam faza duhovnog uspona.
avālim, svjetovi (jed. ālem).
avām, obični ljudi, ljudi koji su obmanuti o vlastitom stupnju.
avārid, pojave.
azbul-murīdīn, patnja muridu je drugovanje s drugima, osim Allahom dž.š.
azm, odluka o ustrajnosti na sufijskom putu.