Mali rječnik sufijsko-tarikatskih izraza

F
fahr-i ālem, ponos svijeta Mustafa, Muhamed a.s.
fahr-i džihān, ponos svemira, Muhamed a.s.
fāil-i hakīki, pravi, istinski izvršilac, Allah dž.š.
fakir, fini, blagi čovjek, latif, ugodnik, čija ljepota zadire u svaku poru kao kakav prijatan miris koji svugdje zađe. Muhamed a.s. je bio najbolji fakir.
fakirluk, jedan od najvećih stupnjeva u evlijaluku. Svaki evlija nije fakir.
fakr, ne biti potreban nikome osim Allahu.
fasl, satovi (vrijeme) odvajanja.
fejz-i akdes, darovanje od Boga u prapočetku.
fejz-i mukaddes, darovanje od Boga u dotičnom slučaju.
fenā, duhovno nestajanje, iščeznuče i utapanje u Božja svojstva, suprotno od bekä.
fenā fī ef'āl, utapanje djelovanja u Božije djelovanje.
fenā fillāh, nestati u Božjoj jednosti. čovjek koji se oslobodio sebe i svoga ja, te se utopio u moru Allahove dž.š. jednosti. Prva tri stupnja su stupnjevi utapanja u more Allahove jednosti.
fenā fī sifāt, utrnuće svojstava derviša u Božja svojstva.
fenā fī šejh, stapanje vlastitog djelovanja, svojstava, bića sa djelovanjem, svojstvima, bićem šejha. Utapanje u šejhu. Tu spada i oponašanje šejha (taklid) a sve to dovodi do poprimanja osobina, načina života, terbijeta (odgoja) i čistoće šejha. Ovo je nužno za napredovanje u tarikatu a ostvaruje se u vezi sa šejhom (v. rabita).
fenā fī Zāt, izgubiti sebe, nestati, utonuti u Biće.
fenā ruhānī, duhovno nestajanje’ gdje derviš sebe ne vidi.
fenā mekāmī, naziv za prva tri stupnja, stupnjevi utonuća: Tevhid-i efāl, tevhid-i Zāt. Ovi stupnjevi se spajaju sa bekā stupnjevima u četvrtom stupnju (džem`).
ferjād, zikr i koristan govor, ali i jauk (zbog bola odvojenosti od Allaha).
ferk, odvajanje stvorenog i Stvoritelja, svjesno stanje robovanja.
ferk ba`del-džem`, odvojenost poslije džem`a; v. seyr anillāh, bekā billāh.
ferk kablel-džem`, odvojenost prije džem'a, v. seyr anillāh, bekā billāh.
ferkul-evvel, prva odvojenost, prvo odvajanje (stvorenog od Stvoritelja).
Fetedellā, “Pa nadnio” (en-Nedžm, 8.). Ovaj dio ajeta se odnosi na četvrti stupanj (džem` ili nefsul-mutmeinne). Ovi ajeti su objaviljeni povodom mi`radža Allahova Poslanika s.a.v.s., a u tesavvufu oni asociraju na duhovni mi`radž svakog derviša.
Fetre, osnova u prirodi, period.
fevāid, postizanje tajne o sebi.
figan, ispoljiti svoje unutarnje stanje.
firār, bježanje (Bogu).
fudžūr, ono što je grijeh.
fujūdāt-i Muhammedijje, darivanje radi Muhammeda.
futūh, otkrovenja u vidljivom svijetu.
futuhāt, osvojenja, otkrovenja, duhovna otkrića, inspiracije.
G
gāfil, neznalica, nemaran, koji duhovno nije probuden ni oživljen.
gaflet, 1. slijedenje nefsa, trošiti vrijeme uzalud, 2. nepažnja, nehajnost, neopreznost, duhovni nemar i zaborav, stanje kada je čovjek okupiran drugim osim Allaha dž.š. “Gaflet je spavanje srca pa ne vrijedi kretanje jezika ako srce spava, a ne smeta mirovanje jezika ako je srce budno”. (Selim Sami Jašar, Tefsir sūre Ja sin – u rukopisu).
gajb, nevidljivi svijet, sve što je nevidljivo našim čulnim očima. Tajanstveno, nespoznajno, odsutno, sve što je skriveno, znano samo Allahu i onima koje je On za to znanje odredio,
gajbet, odsutnost srca od ljudskih stanja i stvari što se dogadaju oko njega, zbog zauzetosti onim što se na srcu pojavljuje.
gajb-i evvel, prva skrivenost.
gajb-i huvijjet, skrivenost identiteta Bića.
gajb-i mutlak, opća nevidljivost svijeta, apsolutna skrivenost.
Gajbul-gujūb, skrivenost skrivenosti, tajna nad tajnama.
gajret, nastojanje da se nešto postigne, trud.
gahmār, svojstva raspoloženja (sifāt-i bastijje).
gam kāde, stanje pokrivenosti.
gavs, Kutb-i – aktāb, stožer evlija. U svakom vremenu postoji jedan evlija Kutb, stvarni halifa svog vremena. Duhovni prvak (Imam) u dotičnom vremenu, v. kutb.
gerdāb, mlin, mjesto osvjedočenja.
Gevher, viša značenja, dragulj.
gevher-i suhān, božanski darovi.
gībet, loše govoriti o nekome u njegovoj odsutnosti, iznositi tuđe mahane, ogovarati nekoga.
gōl, podređenost Božjem određenju, stepen ubudijjeta.
gonul, osjećajni centar čovjeka, duhovna strana srca.
gul, život, ruža, kod nas đul.
gulzār, čistina, prostranost, otkriće i nutarnje raspoloženje.
gumān ebru, pokazivanje teškoće koju uzrokuje skraćenost.
guldesta, božanski dahovi.
gul karanđoloz, samozvani šejh.
gurāb, oblik čovjeka, univerzalno tijelo.
gūj, podređenost Božjoj presudi.
H
hāb, nemarnost i malo ibadeta.
habīb, miljenik, vrlo voljeni. Najviši stupanj zaljubljenosti u Allaha dž.š. Niži stupnjevi su muhibb i sālik (onaj koji voli, onaj koji putuje).
hadret-i hamse, pet prisutnosti: 1. lā te'ajjun – neodređenost, 2. te'ajjun-i evvel – prva određenost, 3. te'ajjun-i sāni – druga određenost, 4. ālem-i gajb – svijet skrivenosti, predodžbena slika, 5. ālem-i šehäādet – svijet osvjedočenja, fizička slika. Hadret-i hamse su uključeni u meratib-i kullijje.
hadretul-amāi, prisutnost skrivene jedinstvenosti.
hadretul-džem’, veličanstvo skupa, peti stupanj tarikatskog napredovanja, (nefs-i rādijje).
(el) hadretul-ehadijje ve džemālus-samedijje, veličanstvo jedno će ljepota samedijjeta, povezanosti u obraćanju.
hadretul-ervāh, gospodstvo duša.
hadretul-ilm, časno znanje (Allahovo).
hadretul-ummehätul-esmäi, veličanstvo matičnih imena.
hadždž, stupanje, hod u tarikatu.
hādžis, prva predstava.
hadždž tarīkata, hrana i prijevoz tarikatskog hadža su želja za čovjekom koji vodi u tarikatu i primanje zakletve i upute, stalno spominjanje (zikr) Allaha unoseći se u značenje dok se ne postigne živost srca, a onda bude zauzet zikr-i bātinom (unutarnjim zikrom), dok se ne očisti imenima Allahovih svojstava, da mu se pokaže Ka'ba tajne sa svjetlima Dželāla i Džemāla.
hafijj, nutrina ili bātin, skriveno (sirru-sirr).
hajāl, maštanje, ogledalo svjetlosti ljepote.
hajāt, život.
hajret, zapanjenost.
hajsu kānellāhu ve lem jekun meahū šej'un, kada je postojao Allah i ništa drugo.
hāk, zemlja, prah, naše tijelo.
hakāik-i ilahijje, Božanske istine.
hakāik-i mumkināt, istine mogućeg.
hakīkat, stvarnost, bitnost, bit, srž, istinitost; konačište derviša tarikatskog napredovanja kada se on nalazi u Istini i nastupa sa Istinom.
hakīkat-i nūrijje, značenje imena El-Džami` (koji sakuplja – prijevod h. Mehmed Handžić)
hakīkatul-hakāik, stupanj ehadijjeta, stupanj gdje se sastavljaju, sabiru istine, Biće.
hakīkātul-Muhammedijje, Muhammedova istina, stupanj iz prvog oličenja, stvar prije imena.
hakikatul-vudžddijje, (Istina postojanja), jedna je u svom sastavu i biću, a brojna je u svojstvime i imenima. Ne mogu se nabrojati odnosi, veze i pripadnosti. Oni su vječni, oduvijek i zauvijek, ne mijenjaju se oblici postojanja i: kojima se pojavljuju.
hakik-i abd, stvarni rob.
hākim-i enfus-i āfākijje, sudija života u čovjeku i svemu što je izvan njega, nutrina čovjeka i svemira.
Hakk (el-Hakk), Vrhovna Istina Istinito, istinita stvar ili osoba pravda, istina. Jedno od Allahovih dž.š. imena i svojstava, vezano za četvrti stupanj tarikatskol napredovanja. Ono što je robtu naređeno od Boga dž.š. To je prisutno osvjedočenje.
Hakk erenler, istinske Allahove dž.š halife.
Hakk i halk, Istiniti i stvoreno, od nos Istinitog prema stvorenon kao odnos sunca i dana.
Hakk-i munekkeh i Hakk-i mušebbeh, Istiniti koji je čist (od ikakve sličnosti), manifestuje se kroz stvorenja koja slike jedna drugima.
Hakk u halku, u svakom darovanju tj. u svakom stanju manifestira se Istiniti u stvorenom.
hakkul-jekīn, utapanje čovjeka u Istinu i prisutnost u toj Istini znanjem, gledanjem i proživljavanjem; posmatranje Istinitog u znaku ehadijjeta. Sud o gajbu.
hāl, pojava, odnos vezanosti duše i tijela u jednom momentu, stanje, traženje sa stanjem, ono što se pojavi na srcu.
halef, potomak.
hālt, pust, prazan, nenaseljen, bez ikoga.
hāl-i dil, stapanje srca u duhovnom smislu.
halifa, namjesnik, vrhovni poglavar svih muslimana u svijetu. Muhammed a.s. je Allahov dž.š. halifa na zemlji, a namjesnik Muhammedov a.s., u odsustvu duhovno-svjetovnog halife je kutb jednog vremena ili gavs. Halifom postaje i onaj salik koji se osposobi za šejha. U tom slučaju se radi o šejhovom namjesniku (halifi) i namjesništvu na upućivanje i funkcije šejha.
hāl-i fakr, stanje ovisnosti od Allaha, siromašno stanje istinskog derviša.
halk, stvorenje, veže se za Božije ime.
Hālik (Tvorac, Stvoritelj).
halka-i zikr, zajednički zikr koji se obavija u krugu (halki); halki može biti jedna ili više, zavisno od džemata.
halvet, osamljivanje, odvojenost, susreti skrivenosti stvorenja sa Hakkom. Kod nekih redova traje četrdeset dana. Po tome je red Halvetije dobio ime.
halvet-i muharremijje, povlačenje u mjesecu muharremu.
halvet-i mūridīn, povlačenje murida.
halvet-i tehzīb, povlačenje koje pred hilafet naredi muršid.
hamd, zahvaljivanje, Allahu.
hāmir, ono što je u čovjeku duhovno, pomoću njega se postiže stupanj fenā fillah (nestajanje u Božanstvu). To se ostvaruje Jednošću Božjeg bića, odstranjivanjem svih vezanosti svoje ličnosti i osjećanjem sebe u Božjoj prisutnosti.
harābāt, v. ālem-i nāsūt.
harfovi, slova, dijele se na: 1. hurūf-i resmijje-pisménà, 2. hurūf-i sūrijje-slike, 3. hurūf-i hakikijje – stvarnosti.
hased, zavidnost, zavist, ne željeti drugom dobro, osjećati u sebi ljutnju zbog dobra što ga drugi ima.
hāssul-hass, elita elite, grupa Ijudi koja osjeti kemal, osjet visine savršenstva.
hašrun-nešr, trenutak proživljavanja.
hātir, vijesti ili govor koji se pojavi u srcu ili umu.
hātirāt, ono što prede preko srca od propisa tarikata.
hātirul-`akl, misli razbora.
hātirul-jekin, misli sigurnog znanja.
hātirul-melek, misli meleka.
hātirun-nefs, misli duše.
hātirur-ruh, misli duha.
hātiruš-šejtān, misli šejtana.
hatt-i istivā, stvarnost čovjeka ili jednakosti (ravnine), ravna crta.
hatt-i sebz, v. ālemi berzah.
hatt-i sijāh, (crna pruga), nevidljivi svijet.
hauf, bojazan pred nečim što ne volimo i ne želimo ili strah da nam nešto ne ode iz ruke.
havādisul-mumkine, moguće pojave.
havāss, odabrani Ijudi, elita među ljudima, koji poznaju tarikat do u detalje, u teoriji kao i u praksi. Elita ljudi koja se služi vedždom.
havās-i hamse, pet osjetila: vid, sluh, miris, okus i opip.
havātir, značenje koje se pojavi u potrebi i želji, što se pojavi u srcu, prisjećanje.
havātir-i erbe'a, četiri osjeta, prisjećanja.
havātir-i kalb-i sitte, misli srca šest, v. hātir.
hazna, riznica, blago.
hazret-i ilm, veličanstvo Božjeg znanja u kome nikad nema promjene.
hazret-i rubtibi, položaj imena i svojstava po značenju.
hazret-i zul-Dželāl, veličanstvo Veličine.
hāzur-i makstid, stvari koje su prisutne.
hejbet, posljedica, trag viđenja Allaha srcem, to je stupanj evlija.
hejlele, za vrijeme zikra izgovaranje rečenice “Lā ilāhe illellāh”
hejūla, skrivena pramaterija iz koje su nastale slike odsvakle, suština pojedine stvari. Bitak za sve što postoji.
hevā, želja duše prema nečemu, strast.
hevā-i nefs, strastvena želja, požuda raskoš, osoba naklonjena tjelesnim užicima.
hidr, vječno živi, onaj koji je zadobio vječiti život, pejgamber ili evlija; evlija koji se napio vode života, kao Musaov a.s. ilm – ledunski upućivač, rob (abd) zvani Hidr (po nekima to je bio Ilyas a.s.)
Hidr i Mūsā, aluzija na dogadaj iznijet u Kur'anu: i sufijsko tumačenje pojmova: lađa – urednost, bogobojaznost; dječak- pohlepa za čašću, zid – umišljenost.
hifzut-tarīk, čuvanje tarikata.
hidžāb, zastor, zapreka da se pojavi istina u srcu, veo pred Allahovim licem.
hidžābul-izzeti, zapanjenost i zbunjenost pred zastorom Boje moći.
hikmet, suština stvari i njihove odlike, mudrost, znati i prema tom znanju postupati i ponašati se.
hill-i asli, osnovna dozvola, temeljna dozvola.
himmet, usmjeravanje srca prema el-Hakku radi postizanja veza s Njim, energičnost u svijetu duša, zauzimanje za uspjeh u duhovnosti.
hitāb, govor upućen prisutnom.
hodā perverler, ljudi koje Bog direktno odgaja i vodi (Božji odgojenici).
hodāvendigār, ljudi iz elite velikana koji čuju govor prirode.
hōn (krv), prljavština grijeha.
hrka, podobnost i selamet, odjeća znanja.
Hū (On), zamjenica trećeg lica jednine muškog roda, Allah, On. To je Uzvišeno Biće koje naš um ne može obuhvatiti, ni oko vidjeti. To je pojam Boga prije svakog imena i atributa. To je samo On Allah, a svi opisi dolaze u Njegovim imenima. Jedno od velikih Božjih imena (Ism-i a'zam). Gajb-i mutlak ukazuje na tevhid-i zāt, to je skrivena tajna koja se ne može nikako predočiti, ali sve postojeće pojavilo se od Njega (Hū). Primjer: od sjemenke postaje drvo, da nije sjemenke ne bi se pojavilo drvo. U svaki list stabla ude sjemenka, ali se to ne vidi. Stablo raste i napreduje iz te tajne. Kasnije, u plodu se pojave zrna, a to je ta tajna. Zrno je bilo jedno, pojavilo ih se stotine. Hū ukazuje i znači ehadijjetul-‘ajn, jednost osnove (materije, bitka), Čisto Biće
(Zāt-i Baht). To je stepen koji se ne osvrće ni na kakvo mnoštvo.
hudām (jed. hādim), ljudi pomagači koji uslužuju ili služe, pratilac, džin.
hudūr, prisutnost srca sa oznakama uvjerenosti; zadovoljstvo, veselje u srcu i stupanj jedinstva koje se osjeti u srcu kao posljedica; prisutnost uz el-Hakka bez halka.
hudždžetul-Hakk alel-halk, insān-i kāmil, dokaz Božji, dokaz Božjeg postojanja stvorenjima.
hudžūm, snaga koja se pojavi u srcu bez pripreme.
(el) Hulefā, namjesnici, hālife.
hūm, (ašikovo srce) srce zaljubljenog u Allaha.
hurdegīr, ašikov govor.
hurmet, poštovanje, uvažavanje, obzir.
hurrijjet, izlazak iz okova ropstva i prekid svih veza; osloboditi se svega drugog osim Boga.
hurrijjet-i āmme, izlazak iz veza strasti, opće oslobođenje.
hurrijjet-i ehass-i hāss, oslobodenje od spoljnih obaveza i osposobljavanje za prijem pojave nura, naročita oslobođenja.
hurrijjet-i hassa, oslobođenje od robovanja željama.
hurūdžul-ārif, arifov izlazak iz iskušenja.
hurūf, istine, fakti na ploči zbivanja.
hurūf-i ālijāt, stvarni, predmeti u gajb-ul-gajbu, visoka slova.
husn, priključivanje Allahu, ljepota kao jedna od njegovih osobina.
husnī, što odgovara, kako odgovara.
husn-i džemal, ljepota lica, ljepota uopće.
husn-i edā, ljepota izvršenja (vanjskih dužnosti).
husn-i zann, lijepo mišljenje, povoljno mišljenje, povoljan sud o nekome, suprotno: sü-i zann.
hušjāri, mekām sahv – stupanj nestanka derviša.
huvel-Džāmiu, On je onaj koji okuplja. Lukovi Druge određenosti Teajjun-i sāni. Pravac nužnog i pravac mogućeg stoje međusobno kao uzrok i posljedica i ne mogu se ni posmatrati jedan bez drugog, i njih okuplja značenje imena “Koji okuplja” – Džāmi`.
huvijjet, Istina u svijetu gajba.
huvijjet-i ilāhijje, Božja jednost (samo On)
huvijjetul-ehadijje, jednost jednosti.
Huvijjet, ulūhijjet i Rubūbijjet, znači: On, Allah, Gospodar (Samed). Boje osobine – tajnovita istinitost, božanstvenost i osobina Gospodara.