Nakon neslaganja oko vođstva i pitanja vjerovanja i nevjerovanja pojavilo se pitanje determinizma i slobodne volje čovjeka. Ovaj događaj se okončao pojavom dvije sljedbe, džebrija, tj. pristalica vjerovanja u determinizam i nepostojanja čovjekove slobodne volje i kaderija, tj. pristalica prepuštanja i apsolutno slobodne volje čovjeka. Naravno, ovo pitanje je bilo aktualno među filozofima i misliocima od drevnih vremena. I među sljedbenicima religija također se raspravljalo o odnosu Božijeg predodređenja i sudbine i čovjekovih djela. Kur'an Časni govori o tome da mnogobošci Meke radi opravdanja svoga mnogoboštva koriste teoriju prisile:
سَيَقُولُ الَّذِينَ أَشْرَكُواْ لَوْ شَاء اللّهُ مَا أَشْرَكْنَا وَلاَ آبَاؤُنَا
Mnogobošci će govoriti: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši…[10]
Prema tome, mnogobošci su Božiju volju smatrali uzrokom čovjekovog determinirajućeg položaja. U vrijeme Plemenitog Polsanika, s.a.v.a., među muslimanima nije bilo aktualno pitanje determinizma, slobodne volje i neslaganja oko toga, ali povijesni izvještaji pokazuju da je u vrijeme Omera, Osmana i Alija bilo aktualno vjerovanje u prisilu (determinizam) ili su barem na ozbiljan način postavljana pitanja koja se odnose na prisilu i slobodnu volju.[11]
Prve osobe koje su istakle vjerovanje u čovjekovu apsolutnu slobodu i negiranje Božijeg predodređenja i sudbine bili su Ma'bed Džuheni (umro 80. hidžr. godine) i Gajlan Dimeški (umro 104. hidžr. godine), naspram Džahma ibn Safvana (umro 128. godine) i njegovog učitelja Dža'da ibn Dirhema (umro 124. godine) koji su prvi istakli vjerovanje u apsolutnu prisilu.
Smatra se da su sljedbe džebrija i kaderija bili ogranci murdžija. U skladu s tim samo vjerovanje i mišljenje murdžija dijeli se na nekoliko grupa. Prva skupina su osobe koje su raspravljale samo o vjerovanju i nevjerovanju i oni su prave murdžije. Druga skupina su osobe koje su u pogledu determinizma i slobodne volje vjerovali u teoriju determinizma i nazivaju se murdžije džebrije. Treća skupina su osobe koje su vjerovale u čovjekovu apsolutno slobodnu volju i nazivaju se murdžije kaderije.[12] Upravo zbog raznovrsnosti i mnoštva stanovišta kod murdžija neki su vjerovali da murdžije uopće ne treba smatrati jednom nezavisnom sljedbom, već su murdžije uglavnom jedan misaoni pravac koji je imao pristalice među različitim sljedbama.
Džahmije su sljedbenici Džahma ibn Safvana koji su džebrije i dio su murdžija džebrija. Gajlanije su sljedbenici Gajlana Dimeškija Kaderija i smatraju se dijelom murdžija kaderija. Naravno, kaderije i džebrije su ubrzo iščezili i njihovo vjerovanje se pronalazi u drugim važnim sljedbama kao što su mutezilije, tradicionalisti (ehlu-l-hadis) i ešarije, tako da se Vasil ibn Ata u vjerovanju o predodređenju smatra nastavljačem puta kaderija Ma'beda Džuhenija i Gajlana Dimeškija, dok se tradicionalisti i ešarije ubrajaju u zaštitnike vjerovanja o Božijem apsolutnom predodređenju, iako ešarije nastoje iznošenjem teorije stjecanja dati čovjekovoj slobodnoj volji neku ulogu. U prvom dijelu ćemo se upoznati sa kaderijama i džahmijama i razmotrit ćemo vjerovanje pristalica apsolutne slobode i apsolutnog determinizma.
[1] El-Misbahu-l-munir, str. 211; Es-Sahah, Sv. prvi, str. 1542. i sv. četvrti, str. 1821. i 1826.
[2]O ovoj temi vidjeti knjige El-Milel ve-l-nihal od Šahrestanija, El-Firak bejnu-l-firak od Bagdadija, Bejanu-l-Adjani Huseina Alevija i Et-Tebsiru fi-d-dini od Asfarjanija.
[3] Vidjeti Ihtijaru Ma'rifetu-r-Ridžal, Sv. drugi, str. 542.
[4]Muhamed Ebu Zehre, Tarihu-l-Džedel, str. 77.
[5] Vidjeti slijedeće ajete: El-Džasije, 23; El-Bekare, 73, 74 i 99;Mu'min, 56; Et-Tevbe, 76; En-Naml, 14; El-Ankebut, 49;
[6] Vidjeti: Tarihu-l-džedel, str. 76-81: Buhusi fi-l-mileli ve-n-nihali, Sv. prvi, str. 45-108.
[7] Firaku-š-Ši'a, str. 2; Mekaletu-l-islamijine, Sv. prvi, str. 29; El-Milelu ve-l-Nihalu, Sv. prvi, str. 24; Tebsiretu-l-‘avami fi marifeti mekalete-l-ename, str. 28; El-Idah, str. 3.
[8] El-En'am, 57.
[9] O povijesti i razlogu pojave haridžija vidjeti El-Milelu ve-l-nihalu, Sv. prvi, str. 114; Buhusu fi-l-mileli ve-n-nihali, Sv. peti, str. 54-72; El-Firaku bejne-l-firaki, str. 94-99.
[10] El-En'am, 148.
[11] Vidjeti: Ibnu-l-Murtada, Tabekatu-l-muteziletu, str. 9-11; Ebu Zuhre, Tarihu-l-mezahebi-l-islamijeti, str. 95-96.
[12] Vidjeti: El-Firaku bejnu-l-firaki, str. 211; El-Milelu ve-n-nihalu, sv. prvi, str. 139; Mekalatu-l-islamijine, str. 132. i 136.